Tamara Drezner

MBA Croatia – udruga je raznolikost znanja i iskustava pojedinaca gdje smo jedni drugima coachevi i mentori 

Razgovor smo pokrenuli s temom inovativnosti pa nam je naša članica Tamara Drezner rekla kako postoji veliki potencijal u stvarima koje već radimo i znamo, ali nešto nismo vidjeli na ispravan način i trebamo to znanje koristiti drugačije. Žena koja je provela nekoliko godina u Silicijskoj dolini u Americi, surađivala s MIT-om, vratila se u Hrvatsku kako bi postala uspješna poduzetnica i puno više o toga pročitajte u nastavku ovog intervjua.

 

 

Kako bi nam u nekoliko riječi rekli tko je Tamara Drezner? 

Prije svega smatram se znatiželjnom osobom, otvorenom za preispitivanje statusa quo u društvu i dobro se nosim s promjenama. Krenula sam studirati umjetnost, a nastavila sam i na kraju magistrirala znanosti razvoja poslovanja i inovacija i poduzetništva i s obzirom na to kako volim putovati pokrenula sam putničku agenciju PanadriaFly. Započela sam poslijediplomski međunarodni međusveučilišni interdisciplinarni doktorski studij “Poduzetništvo i inovativnost”. Meni bliske osobe bi me opisale kao kreativnu osobu koja voli puno pričati i zabavlja ljude oko sebe. Volim unositi pozitivu u društvo i puno toga me zanima pa sam na neki način postala žena za sve. Uvijek preispitujem ustaljena pravila i sklona sam razmišljanju izvan kutije. Motivira me okruženje, prijatelji koji su uz mene od škole, partner koji je jako ambiciozan pa me gura da teži boljem. Njegujem prijateljstva na svim stranam svijeta i to mi je jako važno. 

 

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Moj profesionalni put do danas definirala je raznovrsnost u obrazovanju koje mi je omogućilo da ne prihvaćam ustaljene stvari u društvu i pozitivno prihvaćam promjene. 

U srednjoj školi bavila sam se slikarstvom i prodavala sam te slike i nakon toga sam krenula na program usavršavanja prodaje od Cambridgea koji se održavao u Osijeku. Jedan od projekata je bio kako stvoriti proizvod i prodati ga pa sam tijekom tog programa dala ideju umjetnicima da nacrtaju grafite na frizerskim salonima umjesto postavljanja skupih reklama koje su vlasnici postavljali do sada. Umjetnicima to nije bio problem, a salonima je odgovaralo plaćati jeftinije reklame. Tako samo počeli svoj marketinško-umjetnički projekt koji mi je preokrenuo karijeru.

Nakon srednje škole sam upisala fakultet u Dubrovniku na Američkom fakultetu, a u SAD sam otišla na razmjenu na 3 mjeseca gdje sam završila prediplomski studij poslovne administracije. U Americi sam stekla radno iskustvo u Silicijskoj dolini u inkubatoru kao asistentica CMO-u gdje mi je nadređena ujedno bila i mentorica koja je predavala na Stanfordu. U jednom od programa sam radila na talijanskim startupovoima koje smo ih htjeli dovesti u Silicijsku dolinu. Vodila sam razvoj 6 tvrtki i sve te tvrtke su izašle pred Američke poslovne anđele i danas uspješno posluju. 

Iskustvo u Americi mi je puno značilo, pogotovo jer su imali i karijerne sajmove gdje smo učili razgovarati s ljudima i otvarati vrata. Tijekom boravka u Americi sprijateljila sam se s jednim profesorom u Americi koji me potaknuo na humanitaran rad tijekom kojeg sam radila na mnogim projektima i upoznala puno ljudi koji su pomogli u formiranju osobe kakva sam danas. Sudjelovala sam i u jednoj grupi koja je sudjelovala u radu MIT-a. Smatram kako je obrazovanje iznimno važno, ne radi titula nego radi osobnog razvoja i zato sam se nakon povratka u Hrvatsku, nastavila školovati na RIT-u. 

 

Radite na puno projekata, ali kada bi trebali reći što dominira vremenskim angažmanom i prihodima, što bi to bilo?

Prihodovno najviše dolazi od turizma i to mogu zahvaliti Valamaru gdje sam puno naučila o vođenju turističke agencije. Nakon toga sam otvorila svoju tvrtku u Osijeku, a poslovanje se odvija putem interneta. Prodajem paket aranžmane, aviokarte, upoznajem ljude koji vole putovati i uživam u ovom poslu. Strast i pokretač bi definitivno bio moj hobi slikarstvo i umjetnost općenito – ispunjava me to. 

 

Zašto ste se odlučili za MBA?  

Za Master of Science in Leadership and Innovation na RIT-u sam se odlučila zato što smatram kako ključ uspjeha pojedinca i društva leži u načinu na koji primjerom vodimo druge i  načinu na koji se odnosimo jedni prema drugima. Prije magisterija sam bila istog uvjerenja i znala sam kako postoji puno boljih načina vođenja od nažalost tipičnog chain-command sustava i gledanja na ljude poput troška kao u računovodstvu. Tijekom MBA poslovne škole počela sam razmišljati o produktivnosti ljudi i koliko različitih stilova vođenja ljudi postoji. Vidjela sam kako se može doći do rezultata na puno drugih načina osim autoritativnim vođenjem ljudi i koliko svatko od nas lidera može naučiti od svog tima. Jedna od stvari koja me također dosta promijenila je planiranje scenarija. To je još jedna jako bitna vještina u životu.

Nakon magisterija na kojem sam istraživala razvoj inovacija u S.T.E.A.M. obrazovanju sam naučila puno teorija vođenja, planiranje scenarija budućnosti i potencijal stvaranja “learning” organizacije ili organizacije koja konstantno uči. Za mene je taj model bio prekretnica i potaknuo me da postanem poduzetnica. Ljudi su najvažniji i zato, iako sam prije studirala marketing, kao nastavak školovanja idem u smjeru razvijanja ljudskih potencijala.

 

Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak sa 18 ili 25 godina?

Zadovoljna sam sa svojim odlukama s obzirom na to da sam radila u raznim industrijama, od početnika do vodećih pozicija i ne bi ništa mijenjala, žalim samo što se nisam ranije počela baviti s poduzetništvom. Možda bih prije s prijateljima pokrenula neku tvrtku.

 

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Najveći privatni i poslovni izazov mi je bio povratak iz Silicijske doline u Hrvatsku s drugačijim pogledom na život. Vratila sam se jer me vukla Hrvatska natrag. Kultura je drugačija, prijatelji su drugačiji, pogled prema životu, više cijenimo kvalitetu života i slobodno vrijeme i koliko god mi je drago što sam iskusila život i rad u Americi ipak mi je ljepše u Hrvatskoj. Povratak u Osijek je bio jako težak, nigdje nije bilo posla i bilo je jako teško. Otišla sam u Zagreb dalje se obrazovati, pa sam radila pola u Zagrebu i pola u Osijeku za jednu tvrtku. Sve u svemu nakon tih godina u Americi bilo je teško prilagoditi se životu u Hrvatskoj.

Iako sam uvijek sam bila uspješna studentica, ali moj osobni razvoj dogodio se kroz volonterski rad sa socijalno ugroženim osobama u Americi što je također bio jedan svojevrsni izazov. Rochester Institute od Technology me za taj volonterski rad odao priznanje i tada sam shvatila što znači primjerom voditi druge i poticati promjene u društvu svaki dan izvan zone komfora.

 

Na koji način smatrate da bi mi kao društvo – poduzetnici, menadžeri, vođe, individualci mogli učiniti ovo društvo boljim neovisno od države?

Mislite li da ste/ smo uspješni u tome? 

Volim živjeti u Hrvatskoj zbog čega sam se vratila, ali nas čekaju brojni izazovi poboljšanja kvalitete života u ekonomskom i socijalnom smislu. Mislim da smo mi kao individualci i kao organizacija MBA Croatia primjer organizacije koja uči ili learning organizacije koja potiče promjene i dijeli viziju stvaranja boljeg društva. Kao poduzetnici i menadžeri, trebali bi prestati gledati na ljude kao na trošak, dijeliti jasnu viziju uspješnog poslovanja i ulagati u njihova znanja. Vrijednost MBA Croatia udruge je raznolikost znanja i iskustava pojedinaca i mogli bi jedni drugima biti coachevi i mentori i nastaviti dijeliti znanja koja su najveće bogatstvo.

Za 5 godina vidim udrugu MBA kao veliku skupinu utjecajnih ljudi u društvu koje će preokrenuti društvo na bolje svojim primjerom.  

Osobno mogu dati doprinos u znanstvenom smjeru i povezati praksu i znanost u smjeru istraživanja inovativnosti, te  mogu predavati razvoj ljudskih potencijala, leadership stilove, coaching i mentorship.