Ozren Hudina

Dva mozga i tri mišljenja – tvoje, moje i naše

Član udruge MBA Croatia je svestran čovjek mnogih vještina. Dinamična karijera, mnoga stečena znanja, puno stečenog iskustva kroz timove koje je izgradio i ljude s kojima je surađivao. Privatno, sretno oženjen, dvoje male djece i sportaš koliko mu vrijeme dozvoljava. Zagovornik ideje – Važno je da znamo što ne funkcionira u poslu i životu, jer s time samo radimo štetu.

Kako biste sebe opisali? 

Opisao bih se kao sretno oženjen, otac dvoje djece. Smatram kako je to moje najveće postignuće. U poslovnom smislu, ekonomist, MBA-ovac, 13 godina u bankarstvu i evo zadnje tri godine u konzaltingu unutar “Velike četvorke”. Okolina za mene kaže kako sam otvorena osoba,  komunikativna i društvena. Na svim pozicijama gdje sam radio, bio sam u timu, što je možda razlog zašto sam cijelu karijeru u korporaciji. Puno puta su me pitali zašto ne krenem u poduzetničke vode, ali jednostavno volim korporacijsko poslovanje i smatram kako ću karijeru završiti u nekoj korporaciji. 

Osim toga, cijeli život sam u sportu, a danas se bavim rekreativno košarkom i teretanom. Volim privatne zabave i druženja. Karakterno mogu reći da sam uporan, ljudi se definitivno na mene uvijek mogu osloniti i ponekad sam brzoplet. Svjestan sam svojih mana i kontinuirano radim na njima, ali ponekad je teško mijenjati svoju osobnost. 

 

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Od same mladosti sam radio, s čime moji roditelji nisu bili presretni. Počeo sam raditi još krajem osnovnoškolskog obrazovanja i nastavio sam, kada god sam mogao, za vrijeme srednje škole i fakulteta što je dovelo i do mog zapošljavanja tijekom studija u banci Volksbank. Stalni ugovor su mi ponudili već nakon nekoliko mjeseci i u toj industriji sam proveo 13 godina. Prošao sam cijeli korporativni sektor od pozicija financijskog analitičara, risk managera VPO-a, direktora sektora restrukturiranja, voditelja odjela kreditnih rizika…Drago mi je što sam imao priliku proći cijeli proces poslovanja s korporativnim klijentima u bankarskom sektoru. 

Nakon 13 godina u bankarstvu, dolaskom djece, obiteljski život je zauzeo prvo mjesto. Imao sam odlične uvjete, tim i atmosferu, ali česta izbivanja od doma nisu odgovarala obiteljskom životu kakav sam želio. Izlaskom iz bankarskog sektora ponudila mi se prilika za nastavak karijere u “Velikoj četvorci” koju sam prihvatio i moram priznati da se nisam pokajao jer je to jedno specifično okruženje koje te svakim danom tjera naprijed. 

Cijelu karijeru sam uživao u onome što radim i mogu reći kako se zbog toga uistinu smatram sretnikom. Promjene radnih mjesta su se događale spontano kao nove prilike koje su se otvarale, a ne kao rezultati nezadovoljstva. Nikada se nisam bojao primiti nečeg novog i uvijek sam, prilikom svojih prelazaka, nastojao ostaviti otvorena vrata i dobre odnose s ljudima s kojima sam surađivao. 

S bivšim kolegama uvijek nastojim održavati kontakt, iz godine u godinu. Ako imam neki poslovni problem ili izazov, ne sumnjam da će mi pomoći kao i ja njima u istoj situaciji. Stvarno sam sretan i zadovoljan činjenicom što sam tijekom svoje cijele karijere imao samo nekoliko dana kada nisam išao s „guštom“ na posao. 

 

Zašto ste se odlučili na upisivanje MBA programa?

Radilo se o želji za nastavkom školovanja. Moramo ulagati u svoje znanje i nove tehnologije, a sve smo stariji i teže je pratiti korak. Svake godine se za nešto certificiram pa sam se certificirao za scrum mastera, project management, javnu nabavu i na svakom radnom mjestu sam ulagao u nova znanja. Na tržištu rada teško je pratiti današnje klince jer se već “rađaju” s novim znanjima, ali se onda barem trebamo potruditi to pratiti. 

Odluka o MBA-u je išla u tom pravcu, a nakon 10 godina koliko je ta želja postojala u meni, uz podršku supruge sam to uspio i realizirati. Želja mi je nastavak školovanja. Trebam još posložiti neke stvari za doktorat jer ipak takav pothvat uz dvoje djece nije jednostavan. Nakon desetak godina koliko sam predavač na raznim školama i visokim učilištima, doktorat bi bila točka na “i” formalnog školovanja.

 

Koja razlika je u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?

Određeni pomaci se vide, ali su mi i određeni ljudi na MBA-u potvrdili znanja koja već posjedujem. Također, dobio sam konstruktivne kritike za prije spomenute mane i kako ih kontrolirati što mi je puno pomoglo. S druge strane MBA daje širinu znanja u dijelovima s kojima se do sada nisam susretao. Uvijek sam gledao kako stvoriti skladan tim, a to su znanja i vještine koje smo dobili na MBA-u. U svakom slučaju omjer uloženo/dobiveno je bio jako dobar. Puno sam naučio od kolega koji su već u visokom menadžmentu, kao i od ljudi koji nisu visoki menadžment, ali će jednog dana biti. U tim slučajevima sam dobio dobar uvid u način razmišljanja i iskustva kolega različitih profila i industrija što mi je nekada bilo puno korisnije nego samo predavanje. Kada pogledamo širu sliku, sa mnom na MBA programu su bili stručnjaci u svom području sa zbrojenih preko 400 godina radnog iskustva. Iskustvo, pogreške, uspjesi i rješenja koja nisu funkcionirala, to je neprocjenjivo.

 

Koji Vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Rekao bih kako mi je najveći izazov do sada bio uspostaviti dobar odnos s ljudima koji su karakterno puno drugačiji od mene. Ljudi s kojima nemaš previše zajedničkih dodirnih točaka, a opet, kao što rekoh, volim imati harmoniju u timu i dobru atmosferu. Sukobljavanje toliko različitih ljudi u timu, rješavanje problema s takvim timom, to su neke stvari koje su mi bile najveći izazov. Ako imaš dobar tim koji dobro funkcionira doći će i rezultati, ali ako nemaš dobar tim uz dobar rezultat, nema zadovoljstva u tom poslu osim za upravu.

 

Na koji način smatrate da bi mi, svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države? 

Pojedinačno teško možemo napraviti neku promjenu. Glas jedne osobe se ne čuje osim ako ste osoba kao što je bio Martin Luther King, ali se takvi se ne rađaju često. S druge strane, sinergijom znanja i volje ljudi koji znaju konstruktivno razmišljati mogu donijeti dobro ovom društvu. Kao što se kaže, dva čovjeka imaju tri mišljenja – tvoje, moje i naše. Trebamo gledati kako interese svakog pojedinca možemo upotrijebiti u ostvarenju zajedničkog cilja. To je područje koje vidim kako MBA udruga može popuniti i promicati kroz bazu znanja i međusobnu podršku. Na kraju krajeva, Hrvatska ima preko 1.500 MBA-ovaca koji hodaju po Hrvatskoj, a ne koristimo punu snagu i potencijal koji zajedno možemo ostvariti.

 

Što biste savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?

Rekao bih kako trebamo biti otvorenog uma, ne donositi pogrešne odluke na temelju pretpostavki i educirati se. Cjeloživotno školovanje je danas dobilo potpuno novi karakter jer nova znanja, upravljanje ljudskim potencijalima i nove tehnologije su naša sadašnjost i budućnost. Gradite si širinu i “soft skills” jer će vam otvoriti nove prilike.