Marijana Šarolić Robić

Biti najbolja verzije sebe

Fokusirana na rješenja, u korak s trendovima, u potrazi za zabavnim izazovima i još puno toga je naša članica Marijana Šarolić Robić. Poduzetnica po rođenju koja od malih nogu poštuje sustav i ide mu u susret kako bi si olakšala svakodnevicu.

 

Kako bi sebe opisali? Tko ste vi?

Znatiželjna osoba koji stalno traži nove privatne i profesionalne izazove, AI entuzijast, a inače odvjetnica s iskustvom preko 18 godina koja svojim pravnim savjetima pomaže malim i srednjim trgovačkim društvima.
S druge strane, okolina bi rekla kako sam katastrofa jer sam toliko znatiželjna, eksperimentiram, tvrdoglava sam i puno radim. Odrasla sam u poduzetničkoj obitelji gdje je majka radila u banci, a tata u jednoj tvrtki kao električar. Nakon posla su se bavili svojim privatnim poslom gdje su uzgajali povrće i prodavali rezano cvijeće, a otac je prvi put otišao na godišnji sa 63 godine i to na 5 dana. Takva sam i ja, gorim kao šibica, kada stvaram nešto jednostavno me vuče da stvaram još.
Klijenti su zadovoljni što potvrđuje činjenica kako se vraćaju i dovode nove klijente. Uživam biti jedan od kotačića u projektu ili viziji koju grade moji klijenti i ako nisam dobar odabir za njih šaljem ih nekom drugom. Imala sam situacije gdje bih radila kao vanjski suradnik u sklopu usluge nekog većeg projekta i veće tvrtke. U tim situacijama se znalo dogoditi da se od mene očekuje nešto što ne radim ili nešto u čemu nisam toliko dobra, ali sve se završilo pozitivno. Našla sam se u puno situacija što mi je pružilo puno raznovrsnog iskustva zbog čega s jedne strane ulijevam veliku sigurnost svojim klijentima, a s druge strane brzo mogu prepoznati ako nisam prava osoba za svoje klijente.
Uvijek sam bila okružena ljudima koji su bili drugačiji i koji su bili spremni probati nove stvari. Uvijek sam bila fokusirana na rješenje. Ne bih bila imenovana na visoku poziciju pravne službe banke da sam bila jedan od pravnih savjetnika koji je zavlačio. Bila sam pravni savjetnik kojeg su zvali s ručka radi pojedinih predmeta kako bi kolege mogli donijeti odluku da li se banka treba upuštati u takav kredit. Uvijek sam dobro razumjela obje strane i unatoč lošoj situaciji s pravne strane bili smo fokusirani na rješenje kako bi se mogao sklopiti posao i mitigirati rizike.

 

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Moj je osobni stav kako je svaki dan i svako iskustvo prilika za učenje, pa sam tako ugradila sva svoja iskustva iz vježbeništva u javnobilježničkom i odvjetničkom uredu. Radila sam kao pravni savjetnik i voditelj kreditiranja građanstva u sadašnjoj Addiko banci d.d. preko pozicije partnerice specijalizirane za bankarstvo i financije i osnivačice jednog od najvećih i najboljih odvjetničkih društava u Hrvatskoj do odluke o osnivanju vlastitog odvjetničkog ureda 2013. godine. Takva odluka me stavila u poziciji samostalne odvjetnice i start up-a, poput onih koje mentoriram unutar nekadašnjeg ZIP inkubatora danas Algebra Lab isto od 2013.godine. Pokušavam se isprofilirati u dijelu tehnologije jer su mi klijenti uglavnom tehnološke tvrtke. Jako mi je taj sektor intrigantan i smatram kako se svi iz pravne struke trebamo educirati i pratiti trendove zato što ćemo u suprotnome postati građani drugog reda. Umjetna inteligencija je sama po sebi super jer je kao glina. Morati ćemo svi jako puno učiti i osnovne postavke sustava našeg društva ćemo trebati propitati jer kada prepustimo sve umjetnoj inteligenciji, gotovo je jer će već sve biti integrirano u algoritmima. Posljednje 3 godine učim o tome, sudjelujem na raznim konferencijama, bavim se etikom u umjetnoj inteligenciji, a s obzirom na to da od 2018. godine na razini Europske unije postoji puno ljudi koji pokušavaju to gurati u mainstream i pokušavam tu istu priču prosvjetiteljski gurati unutar struke i na razini društva. Zato smo i krenuli s organizacijom Hrvatska udruga za umjetnu inteligenciju kako bi stvorili kritičnu masu i probali izaći iz načela tvrtki i nas koji svi sve znamo jedni o drugim i što se događa kako bi to pokušali skalirati i razviti na sve sfere društva kako bi svi vidjeli koji su benefiti i opasnosti. Tehnologija je s nama već zadnjih 10 godina s raznim razinama razvijenosti umjetne inteligencije i uvjetuje naše ponašanje sve više i više. Osobno smatram kako će nam umjetna inteligencija pomagati s dirty-dully-dangerous poslovima kako bi takve poslove zamijenili strojevi što bi se pokazalo izuzetno korisnim u ovim situacijama COVID-19 krize gdje se medicinsko osoblje ne bi zarazilo prilikom testiranja i slično. Postoji puno poslova koje bi strojevi mogli raditi i osloboditi ljude kako bi bili inovativni i kreativni uz pretpostavku kako nisu dio mase kojom se manipulira nego da razmišljaju što će sa svojim slobodnim vremenom. Danas to nije popularno jer to znači da čovjek upravlja svojom sudbinom i tada se više tobom ne može manipulirati jer više nisi samo konzument nego si čovjek koji kritički promišlja i koji svjesno odabire kupiti npr. bicikl za 1.000 kn jer mu je to dovoljno ili za 150.000 kn pa će spavati u šatoru.
Važno je objasniti svim ljudima kako je to relevantno za njihov život jer svi dobro razumijemo kada je naš osobni interes uključen u to i kada on shvati da će tako živjeti bolje, zarađivati bolje i pružiti svojoj djeci kvalitetniji život i bolju budućnost. Zato se ponovno vraćamo na pitanje vrijednosti i zato mi kao društvo moramo ponovno reorganizirati naše ustavne vrednote, što radimo na razini Europske Unije, i dogovoriti se što mi zapravo želimo zaštiti od vrijednosti i ostaviti svojoj djeci. Većina ljudi si nikad ne postavi takvo pitanje, ali ideja je stvoriti dovoljno kritičnu masu koja utječe na to da se po inerciji utječe na ostale kao što se dogodilo tijekom prelaska s konja na automobile.
Osobno ne mogu dopustiti razvoj umjetne inteligencije na koju ne mogu utjecati. Želim sudjelovati u stvaranju svoje buduće okoline i budućnosti u kojoj će živjeti moj sin. S druge strane, kao profesionalac želim raditi super zabavne stvari, nove stvari koje kreiraju nove paradigme. Tehnologija mi se čini kao nešto što bi moglo ubrzati naše procese i osloboditi ljudske resurse kako bi shvatili koji su benefiti za njih u privatnom i poslovnom životu.

 

Zašto ste se odlučili na upisivanje MBA programa?

Shvatila sam da trebam širine u ekonomskim znanjima i trendovima na tržištu, kako bih mogla pružati kvalitetnije usluge svojim klijentima.

 

Koja razlika je u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?

Nemjerljivo velika. Tijekom MBA, a posebno modula posvećenih komunikaciji i upravljanju ljudima, naučila sam da sve što me brinulo kao mladu menadžericu s 27 godina, brine i ostale, te da imamo na raspolaganju mnoštvo alata i studija slučaja, koje nam omogućavaju spoznati kako postati bolji vođa i bolje upravljati sobom i ljudima u svom timu.
Ljudski resursi nisu samo upravljanje ljudima, to sam shvatila na MBA-u. Drugo, samorazvoj sam razvila do mjere gdje je nebo granica. Također, naučila sam kako ekonomija nije egzaktna znanost. Na kolegiju financijske analize sam shvatila kako se iste brojke mogu tumačiti na 4 različita načina od poslujemo uspješno do toga gdje smo propali.

 

Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak s 18 ili 25 godina?

Ne znam jel bih voljela imati 18 ili 25 uz iskustvo 41-godišnjakinje. Vjerujem da je sve s razlogom i da sam upravo tu gdje trebam biti. Jedini savjet koji bih sebi dala u tako mladoj dobi je da sam trebala putovati čim više i dio vremena raditi i živjeti u inozemstvu.

 

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?

Možda upravo imenovanje na mjesto voditeljice kreditiranja građanstava u 27. godini u tada 4. po veličini banci u Hrvatskoj i vođenje jako velikog tima ljudi. Privatno je još uvijek moj najveći izazov biti mama mom 10-godišnjem sinu.

 

Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države?

Smatram da svaki od nas ima odgovornost raditi na ostvarenju svojih punih ljudskih i profesionalnih potencijala, te sudjelovati kroz mehanizme civilnog društva u promjenama koje želi vidjeti u tom društvu i to volonterski. 2016. godine sam stoga s kolegicama osnovala udrugu Profesionalna mreža žena i muškaraca Hrvatske koja promiče rodnu ravnopravnost u poslovnom svijetu i kojoj su od prvog dana članovi i muškarci i žene, te sudjelujem kao mentor u radu ALGEBRA LAB-a sa start upovima, aktivnostima udruge MBA Croatia i udruge POZA. Više o mojoj udruzi nađite na www.pwn.hr.
Također, trebamo iskoristiti tehnologiju kako bismo krenuli graditi reference hrvatskih tvrtki kao što svaka država radi. Tako ćemo prodavati svoje znanje, a ne da Hrvati moraju raditi u bazenu s drugim zemljama jer naše tvrtke nemaju dovoljno snage.

 

Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia?

MBA Croatia to već radi, ali može jako puno pomoći širenju dobrih praksi i promoviranju dobrih uzora vodstva u današnjem svijetu te raditi kontinuirano na povezivanju i cjeloživotnoj edukaciji svojih članova i društva u cijelosti.

 

Što bi savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?

Budite promjena koju želite vidjeti u svijetu.

 

Koje benefite vidite da pruža MBA Croatia?

Umrežavanje, učenje i druženje s izvrsnim ljudima.

 

Gdje vidite udrugu MBA Croatia za 5 godina?

Nadam se još većem broju aktivnih članova koji sudjeluju u društvenom životu Hrvatske i šire.

 

Koji doprinos mislite da možete dati kao profesionalac?

Kako sam gore navela, moje je obveza i odgovornost ostvariti svoj ljudski i profesionalni potencijal kroz promicanje izvrsnosti i profesionalnosti.