Aco Momčilović

Izvrsni ljudi dijeljenjem svojeg znanja pozitivno utječu na cijelo društvo

Aco Momčilović je osoba koja je vodila udrugu MBA Croatia godinama kao predsjednik uprave, a danas kao otac dvogodišnjih blizanaca sudjeluje u aktivnostima kao predsjednik nadzornog odbora. Izuzetno druželjubiv, otvoren i znatiželjan uvijek pomaže svojoj okolini. Svojim aktivnostima kroz mnoge udruge zalaže se za boljitak društva. Za sve vas koji niste imali priliku upoznati našeg člana imate priliku kroz ovaj intervju.

Kako bi sebe opisali? 

Ako govorimo kroz prizmu poslovnog svijeta, stručnjak sam za ljudske resurse, po struci psiholog sa završenim MBA programom, i upravo upisanim doktoratom iz Digitalne ekonomije. Što se privatnog dijela tiče, otac dvoje male djece (blizanci), a ono malo slobodnog vremena što ostane volim provesti na moru uz omiljeni sport – kitesurfing. 

 

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Nakon mature kada sam upisivao psihologiju trebao sam odlučiti na koje područje psihologije se želim fokusirati tijekom svoje karijere. Psihologija u školstvu mi nije bila privlačna u to vrijeme, klinička psihologija koliko god je zanimljiva ograničena je mogućnostima i prilikama, pa sam na kraju odabrao organizacijsku psihologiju. Smatram kako je taj smjer multidisciplinaran jer sam mogao provoditi selekcijske postupke za velike organizacije, ali i nadograditi svoje znanje u pojedinim segmentima poslovanja. Profesionalno, omogućilo mi je da pomažem ljudima s njihovim karijerama, u donošenju boljih odluka, ali također sam utjecao na život organizacija i maksimizirao njihovu učinkovitost. Isto tako, iako nije najvažnije, poslovi u dosadašnjoj karijeri su bolje plaćeni nego što bi bili da sam odabrao rad u školstvu ili zdravstvu. Vrlo rano sam zaključio kako je za obavljanje poslova u ljudskim resursima, osim znanja psihologije nužno i dobro poznavanje „businessa“, pa sam iz tih razloga upisao MBA. Kroz godine sam kontinuirano širio svoje znanja, iskustva i kontakte s raznovrsnim projektima koje sam radio uz svoj posao, od vođenja raznih udruga, organiziranja konferencija, predavanja koja sam držao po fakultetima itd. 

Svaka promjena posla je bila svojevrsna prekretnica i korak prema ljudskim resursima nakon studentskog posla. Nakon Leda i prve moje uloge u ljudskim resursima L’Oreal je bila internacionalna pozicija. Billa je bila prva menadžerska pozicija čemu je prethodio MBA studij, a nakon toga i Rimac Automobili kao  domaći startup koji radi na svjetskoj razini. Svaka nova pozicija u karijeri je utjecala na moju karijeru, ali i ljudi koje sam upoznavao i učio od njih. Pored mnogih profesora s MBA-a naučio sam puno od Hrvoja Prpića kao mentora i kroz kvalitetne razgovore s mnogim drugim profesionalcima unutar udruge MBA Croatia ili izvan nje.

 

Što Vas je potaknulo na iskorak u poduzetničke vode? 

Nekolicina ljudi je prije nekoliko godina predvidjela zaokret u mojoj karijeri s korporacija na poduzetništvo. Često sam bio angažiran na dodatnim projektima koje sam dobivao kroz preporuke. Kada sam stekao dovoljno iskustva, samopouzdanja i klijenata, odlučio sam pokrenuti vlastitu tvrtku i otisnuti se u poduzetničke vode. Dobivam i dalje dobre ponude za povratak u korporativni svijet, ali za sada ih nisam prihvatio. Trenutno mi više odgovara vlastiti raspored gdje mogu raditi na projektima koji nisu direktno vezani samo uz ljudske resurse, ali imam veliku strast prema njima i omogućuju mi da ostanem u tijeku s najnovijim trendovima u poslovnom svijetu. Također, uviđam perspektivu toga što mogu sam organizirati svoje vrijeme, i posvetiti se nekim privatnim obavezama koje prije ne bi mogao. 

 

Kako ste doskočili nedostatku kolega s kojima možete diskutirati, samostalnu motivaciju i osobni/profesionalni razvoj koji ste imali kao zaposlenik?

Na svu sreću postoje razne profesionalne udruge kroz koje sam ostao u kontaktu s kolegama. Naravno i nakon dugogodišnjeg rada u HR-u, mnogi kontakti se pretvore i u prijateljstva, pa ljudi ostaju i tako povezani. Kao što sam spomenuo, kroz razne druge projekte, i edukacije koje se trudim pohađati, mislim kako dobro nadopunjavam taj manjak kolega s kojima bi prije radio u istoj firmi. Motivacija za razvojem je nešto što se razvilo s godinama jer sam stvorio naviku gdje kontinuirano nešto učim i pohađam edukacije, konferencije i puno manjih edukacija kao što su u udruzi MBA Croatia. Sve edukacije su rezultat kvalitetne samomotivacije.

 

Što Vas kao stručnjaka u svom području razlikuje od konkurencije ili kolega?

Nezahvalno se uspoređivati jer naravno i među kolegama ima velikih razlika. Ono što bi rekao za sebe, je da imam specifičnu kombinaciju edukacija koje su domenske, i onih koje daju širi poslovni pregled. Također imao sam sreće da sam radio i u odličnim internacionalnim korporacijama, a i u najdinamičnijim domaćim kompanijama. I naravno sada na kraju imam i to poduzetničko iskustvo kao završnu glazuru. Mislim kako sam također iznadprosječno pokušavao podijeliti dio svojih znanja i iskustava u našoj poslovnoj zajednici, i nekada mi je žao što neki drugi kolege koji su odlični, nisu više u kontaktu sa zajednicom. Bilo bi dobro kada bi svi izvrsni ljudi dijelili svoje znanje i pozitivno utjecali na cijelo društvo.

 

Što mislite kakav model će se u budućnosti razviti gdje će biti dobar balans između privatnog i poslovnog života uz kraće radno vrijeme? 

Ne mogu predvidjeti takve stvari. Mislim kako će se jako razlikovati po segmentima društva i profesijama. Hijerarhijski i po funkcijama. Takve stvari su relativno nepredvidljive. Možemo se samo nadati i stremiti tome da postignemo bolji balans privatnog i poslovnog. Mislim kako će i taj odnos biti pod utjecajem globalnih trendova i razvoja tehnologija i filozofije pristupa poslu. Proći će još neko vrijeme prije nego se dogodi prava tehnološka revolucija koja će u potpunosti promijeniti balans rada i privatnog života. 

 

Kako uspijevate balansirati poduzetništvo, doktorat, udruge i obitelj s blizancima?

Definitivno se dogodio mali pomak u prioritetima. Udruge i projekte sam donekle minimizirao, dio vremena posvećenog poslu sam također premjestio na obiteljske obaveze. To s jedne strane znači da sam morao povećati efikasnost, a s druge strane da sam svjesno napravio tradeoff koji će trajati ukupno oko 2 godine, koje sam odlučio provesti s djecom. 

 

Pored udruga MBA Croatia, UGP i POZA, sudjelujete i u organizaciji G2 konferencija. Uspijeva li konferencija u ostvarenju svoje svrhe i cilja?

Mislim kako smo postigli globalnu prepoznatljivost, spojili smo veliki broj ljudi i inspirirali smo druge ljude, i organizacije da se pokrenu i probaju aktivno raditi na spajanju s dijasporom. S druge strane, mislim kako je pred nama, i svima koji se bave s tom temom, još dug put prije nego dobijemo povjerenje iz dijaspore. Otvaranje stvarnih prilika ovise uvelike u širem ekonomskom kontekstu i nekim odlukama na razini države. 

 

Zašto ste se odlučili na upisivanje MBA programa?  

Zato što sam znao kako želim nastaviti raditi na svom obrazovanju. Kao što sam spomenuo, vjerovao sam da ako želim doći na razinu HR managementa, moram imati širu perspektivnu od one koju mu o poslovnome svijetu daje psihologija. Tada sam i intuitivno tražio prilike za povezati se i proširiti svoj „network“. 

 

Koja razlika je u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?

Ovisi o tome što je netko završio prije samog MBA programa. Ja sam puno bolje shvaćao ekonomske koncepte, financijsku realnost u kojoj se nalazi svaka tvrtka i imao bolji uvid u brojne pozicije koje sam upoznao. Tada sam se prvi put susreo i s edukacijama na temu vođenja ljudi i shvatio njezinu važnost. Također MBA daje čovjeku i priliku za razmišljanje o svom osobnom razvoju. 

 

Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak s 18 ili 25 godina?

Možda bi još više riskirao i pokrenuo neke poduzetničke projekte. Mislim kako najviše prostora za pogreške čovjek ima u ranim 20. godinama, pa tada svatko može istraživati. Ako uspijete, super, ako ne uspijete i dalje imate cijelu karijeru pred sobom, a korisno iskustvo koje dolazi iz neuspjeha. 

 

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Možda mi je najlakše govoriti o  trenutnim izazovima. Djeca su tu naravno broj jedan, i tu mogu biti zahvalan na ženi koja igra jako važnu ulogu u tome segmentu. S poslovne strane, upravo sam pokrenuo istraživanje i razvoj koncepta National AI Capitala koji mislim kako ima ogroman potencijal, i za koji tražim razne vrste partnera i suradnika. Mislim kako će mi to biti jedan od većih izazova u narednoj godini, ali me projekt jako veseli i već sam osjetio benefite od tog projekta. National AI me dodatno potaknuo i u smjeru doktorata koji sam upisao ove godine. Dobro su se poklopile teme i potpuno novi smjer fakulteta u Dubrovniku u suradnji s Ekonomskim fakultetom. 

 

Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države? 

Mislim kako svi trebamo shvatiti važnost i snagu svakog od nas pojedinačno, a zatim i koliko se ona multiplicira kada se skupimo i udružimo. Prevelik broj ljudi je zapao u apatiju, ili u parcijalno gledanje samo svojih osobnih interesa, zanemarujući širu sliku. Zbog toga mi je jako drago što sam dio i jedan od osnivača Udruge Glas poduzetnika, koja jako lijepo napreduje, povezuje ljude, i usmjerava njihovu energiju prema postizanju boljeg okruženja – Hrvatske 2.0. Mislim kako tu ima potrebe za velikim buđenjem među poduzetnicima i poslovnim ljudima, koji će se i društveno angažirati, i pokušati napraviti pomake i izvan svojih organizacija. 

 

Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia? 

Mislim kako MBA Croatia može puno pomoći i već smo puno toga napravili. Podržali smo inicijative, uključili se u projekte i donirali tamo gdje je trebalo. Udruga okuplja i nadam se kako će okupljati sve veći broj profesionalaca. Samim time će imati sve više novih ideja, projekata i utjecaja na našu okolinu sukladno viziji i misiju udruge.

 

Što bi savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?

Ako mogu neka si nađu mentore. Ja sam kroz jednu poslovnu udrugu (YES) došao u kontakt s Hrvojem Prpićem. Tada mi je postao mentor i taj odnos se razvio u današnji prijateljski odnos. Mislim kako svatko od nas može naučiti od starijih i iskusnijih ljudi, a na žalost nemamo previše inicijativa koje nude takve opcije. Drago mi je vidjeti što se tako nešto kreće organizirati i u MBA Croatia. 

 

Gdje vidite udrugu MBA Croatia za 5 godina?

Kontinuirano slušamo prijedloge i interese naših članova. Uvijek tražimo nove ideje i prijedloge kako poboljšati i oplemeniti naše aktivnosti. Neki članovi ili potencijalni članovi su nas savjetovali da još više resursa uložimo u marketing i PR, što je svakako dobar savjet. Iz te perspektive držimo oči otvorene za nove članove uprave koji bi se posvetili upravo tome segmentu.

U upravi udruge imamo razne jako zanimljive ideje što bi sve mogli napraviti za naše članove, ali na žalost s obzirom na to da svi volontiramo, i poklanjamo svoje slobodno vrijeme, ne možemo napraviti sve što bi željeli. Drago mi je što svake godine radimo sve više novih projekata i razvijamo se. To je i zbog toga što dolazi sve veći broj novih članova koji žele preuzeti aktivnu ulogu u radu udruge. To nam je i cilj – postavili smo i claim udruge: Network of Opportunities – Come and get it. Već sada smo centralno mjesto za sve poslovne ljude koji razmišljaju o upisu nekog MBA programa, a u budućnosti nam je cilj  surađivati s njima na poboljšanju kurikuluma, sukladno najnovijim trendovima. Nadam se da će udruga višestruko povećati svoje članstvo, i da će imati resursa organizirati evente ako ne na svjetskoj onda barem na regionalnoj razini. 

 

Koja je bila Vaša vizija udruge MBA Croatia i smatrate li se uspješni u ostvarenju te vizije?

U upravi udruge sam već deset godina, a nakon što sam bio potpredsjednik preuzeo sam i funkciju predsjednika udruge, nakon isteka toga mandata sam se preselio na poziciju predsjednika Nadzornog odbora. Moja je uloga bila postaviti udrugu na sigurne temelje i osigurati kontinuirana kvalitetna događanja. Organizirao sam dobar dio predavanja i dogovorio suradnju s našim donatorima tj. suradničkim tvrtkama. Također, posvetio sam dio vremena tome da u upravi udruge okupim vrhunski tim ljudi koji dolaze s različitih MBA programa. Sada u upravi imamo, kao i među članstvom, kolege s mnogih regionalnih i svjetskih MBA programa.

Na mjesečnoj razni nam dolazi velik broj upita o kvaliteti i preporukama za pojedini MBA program. Svima odgovorimo, ali im i predložimo sudjelovanje na nekom od naših predavanja, gdje imaju priliku uživo popričati s ljudima koji su završili neki MBA program. Danas sam ovdje da trenutnom vodstvu pomognem koliko mogu svojim savjetom, ili preporukom, i da nastavim biti ambasador udruge prema poslovnoj zajednici. Mislim da kako rastemo postavljamo nove i sve veće ciljeve, i nadam se da će tako ostati i ubuduće.

 

Danas, kao bivši predsjednik udruge MBA Croatia, što mislite da ste mogli bolje napraviti tijekom svojih mandata?

Mogao sam napraviti puno stvari bolje. Uostalom i ja sam se mijenjao kroz period od tih 10 godina koliko sam bio aktivno uključen. Vjerojatno bi rezultati bili bolji da sam uspio posvetiti još nešto više vremena i energije nekim segmentima koji su mi bili zanimljivi. Mislim kako nema smisla gubiti vrijeme na to što je moglo biti bolje u prošlosti, nego se fokusirati na to što možemo bolje napraviti u budućnosti.