Josip Šaban

MBA Croatia – Značajna poluga razvoja Hrvatske

 

Kako bi sebe opisali? 

Počeo sam kao IT programer koji je prerastao u voditelja tima i koji sve više naginje menadžmentu. Profesionalni put počeo je 2004. godine, nakon završetka Računarstva na FER-u, prvo kao web developer, a nakon nekoliko godina, specijalizirao sam se u području baza podataka i poslovne inteligencije. Nakon dobivanja djelomične stipendije, 2011. godine završio sam MBA na poslovnoj školi Cotrugli, što je  početak promjene moje karijere – iz tehničke u voditeljsku – koja je počela iskazivanjem želje da se u nadolazećim godinama više bavim upravljanjem ljudima i procesima, pri tome ostajući u toku s tehnološkim inovacijama.

 

Tko je Josip Šaban privatno?

Zaljubljenik u čitanje, uz kojeg Kindle ide kao obavezni dio odjeće i obuće. Volim prirodu, teniski sam sudac, te volim druženje s ljudima vrlo različitih osobnosti i interesa. Uživam u držanju predavanja i mentoriranju studenata. Volim učiti više od većine drugih ljudi, što nažalost, kao moju osobnu manu, dovodi do toga da teško radim stvari koje me ne zanimaju, iako pokušavam držati potrebnu razinu kvalitete i u takvim situacijama.

 

Što Vas je potaknulo da krenete na MBA program?  

Nakon što prođe pet do šest godina operativne karijere počnete razmišljati o idućem koraku – kao većina mojih kolega razmišljao sam o doktoratu ili o MBA-u, te smo se svi, spletom okolnosti, odlučili na MBA studije, a Cotrugli je upravo otvarao stipendijski natječaj. Prijavili smo se i većina nas ih je dobila, u nekom omjeru. Bili smo u ranim tridesetima, imali smo određeni kapital koji smo htjeli investirati u sebe, skoro cijela moja grupa su bila inženjeri ili doktori uz pokojeg ekonomista. Jednostavno mi je djelovalo kao prirodni idući korak. Nisam nikad požalio.

Danas, kada bi upisivao MBA ili neki sličan program, izbor bi mi bio puno uži i gledao bi stvari kroz puno više kriterija. Ono što sigurno znam je da ne bi upisivao online MBA radi nedostatka kontakta s polaznicima, čime s gubi jedna od osnovnih prednosti ovakvog školovanja.

 

Na koji način je MBA škola utjecala na Vašu sposobnost vođenja ljudi i pristupa poslu?

Na osobnoj razini – bolje sam počeo prodavati sebe i svoja znanja kao proizvod. Prestao sam biti perfekcionista te prestao inzistirati na inženjerski savršeno odrađenom poslu. Taj stav je prirodan inženjerima, ali jednostavno ne funkcionira u stvarnom svijetu. Iako nam se kao diplomiranim inženjerima uvijek činilo kako drugi „ništa ne znaju“, ustvari je širina znanja svih područja, uz kvalitetna znanja svoje specijalizacije, ono što te čini vrhunskim stručnjakom. 

Na početku MBA studija vodio sam tim od 3 osobe u srednje velikoj Hrvatskoj IT tvrtki. Fokusirao sam se na operativne ciljeve tima, proučavao sam domenu ljudske psihologije i načina kako ljudi komuniciraju, i još sam bio duboko u tehnologiji. MBA program mi je pomogao shvatiti kako osim tehnologije i programiranja postoje druge stvari nakon čega sam napravio prve korake napuštanja operativnog razvoja. Danas, 7 godina kasnije, vodim tim od dvadesetak ljudi, nastavio sam se educirati kroz sve moguće kanale ( MOOC, knjige, predavanja… ) s fokusom na nove tehnologije u bazama podataka i proučavanjem managementa kao znanosti.

Trebalo mi je nekoliko godina prije nego sam došao do meni zadovoljavajuće razine znanja u menadžmentu, iako smatram kako će uvijek biti nečeg što se dodatno može naučiti. Također, MBA program me potaknuo na osnivanje prve privatne tvrtke gdje se „hobi posao“ pretvorio u uspješnu priču.

 

Krenuli ste raditi u maloj tvrtki, ali posljednjih godina radite za ERSTE Group IT. Što više preferirate, manje tvrtke ili korporacije?

Rekao bih korporacije. Počeo sam kao web developer jednog poznatog hrvatskog privatnika, 3 godine kasnije sam otišao u konzalting za područje poslovne inteligencije, skupljajući znanje i iskustvo. Kao konzultant sam radio kod klijenta ili od kuće/ureda, sve više vremena sam provodio po sastancima, sve manje radeći operativni posao. Radili smo s velikim kompanijama kao što su banke, telekomi, Philip Morris… Puno putovanja i prekovremenih sati, tada mi je motiv bio doći u korporaciju odmoriti se od toga, ali, nakon nekog vremena, shvatio sam da mi ne odgovara stres konzaltinga i mane su bile veće od prednosti.

 

FER ima puno smjerova kao i ekonomski fakultet. Kako ste se odlučili za BI (eng. Business Intelligence) i „Big data“?

U moje vrijeme nije bilo „Big data“ smjera, sve je pripadalo bazama podataka, ali one su me uvijek zanimale puno više od programiranja weba ili desktop aplikacija, no kao inženjer morate poznavati oboje. Male tvrtke s početka karijere su mi pomogle shvatiti što ne želim raditi – ne želim putovati osim ciljano, želim upravljati karijerom i želim sigurnost koju male privatne firme ne nude. Osim toga, vještine koje sam razvio u korporacijama ne možete razviti u manjim, IT operativno orijentiranim, tvrtkama.

Zavidim današnjim mladima, imaju puno više mogućnosti odabira na početku karijere. Naravno, ako su otvorenih svjetonazora, te ako su spremni putovati i učiti, shvaćajući da je diploma početak, a ne kraj puta. Imaju bolju povezanost sa svijetom, lakše im je otići u inozemstvo u vrhunske korporacije i na odlične projekte. Ljudi u velikim stranim korporacijama uspiju ili ne uspiju, nema između. U nekoliko godina mladi mogu naučiti u takvim tvrtkama više nego što sam ja naučio u 10 godina, vratiti se u Hrvatsku s potencijalnim kupcem ili proizvodom i pokrenuti vlastiti posao.

 

Koja je bila razlika u Vašem putu?

Sve kreće „od kuće“ – fakultet je bio “očekivan”. Iako je moja prva ljubav bila astronomija, i razmišljao sam o upisu PMF-a, odabrao sam FER kojeg završavam s jednom godinom viška, kao svi pravi studenti. To je bilo nezaboravno životno doba, puno bolje od srednje ili osnovne škole, tu su stvorila prijateljstva za cijeli život.

Prva voditeljska pozicija je došla vrlo jednostavno – u skupini IT operativaca nitko nije htio voditi ljude, svi su htjeli programirati – kada je moj tadašnji nadređeni pitao „tko hoće“, ja sam jedini digao ruku, drugima nisu odgovarali javni nastupi, prezentacije i sastanci. Karijerni put me krajem 2013. godine odveo u inozemstvo gdje sam se specijalizirao u bankarskom IT sektoru. Početkom 2015. godine vratio sam se u Hrvatsku, u Erste Hrvatsku, u IT odjel na poziciju managera kvalitete, a od lipnja 2018. godine prešao sam u Erste grupu u Beču, prvo kao solution manager za implementaciju novog rješenja za sprečavanje pranja novca, a danas kao voditelj jednog od ključnih timova za izgradnju novog grupnog skladišta podataka. Točno sam pretpostavio da će iskustva skupljena na grupnoj i međunarodnoj razini biti puno vrednija od rada na lokalnim projektima. Međunarodno okruženje, puno više poslovnih prilika i prekrasan životni grad ( Beč ) su to samo potvrdili. 

A moj savjet – većina ljudi želi dobro raditi svoj posao – tako i menadžeri, ali nažalost mnogima nedostaje ono „nešto“, iskorak kako bi bili stvarno vrhunski. Kao i u svakoj struci, to ne dolazi samo od sebe, desetine knjiga, stotine sati online učenja i proučavanja teorije od ljudi pametnijih od nas će nas izgraditi kako bi postali vrhunski. Kada vam netko kaže kako je „učio kroz rad“, pazite se od takvih ljudi, vrlo često im nedostaje širina. Na nama je da otkrijemo svoj put. “Učenje kroz rad” ne postoji, tada vidite samo male cjeline i ono gdje vas netko pokušava modelirati – prava znanja dolaze iz svih izvora – ne može se vjerovati jednom izvoru ili firmi, treba raditi svoju “bazu znanja”.

 

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Tehnički nisam nikad imao nerješivih situacija, ako nešto nisam znao, uzeo bi knjigu, pročitao bi i naučio. Problemi koje rješavamo su vrlo rijetko jedinstveni.

Poslovno je puno veći izazov bilo voditi ljude. U vrijeme kada sam bio eksterni konzultant, stalno sam bio na putu i tada je bilo teško nositi se s akumuliranim umorom. Kad sam prvi puta otišao u Austriju mislio sam da će njemački jezik biti izazov, ali kako je engleski zapravo jezik IT-a, nije bilo većih problema i imao sam vremena savladati jezik. Kad jednom krenete u međunarodnu karijeru svaki sljedeći put je lakše, samo se treba ohrabriti i zakoračiti. Danas, želim izgraditi karijeru u domovini, te pomoći Hrvatskoj kako bi joj bilo bolje u godinama koje dolaze, ali mi je potpuno svejedno gdje odem na ovoj planeti, znam kako to nije ništa strašno.

Privatno mi je najteže bilo balansirati karijeru i privatni život. Ponekad se nije jednostavno nositi s pritiskom prilično tradicionalne okoline u Hrvatskoj, ali mijenja se to nabolje s dolaskom novih generacija. Trebamo shvatiti kako je sada Hrvatska dio Europske Unije, a „Hrvatska kao otok“ je dio prošlosti.  

Privatno najteži trenutak je bio prvi odlazak u inozemstvo kada sam promijenio okolinu i načina života. Kulturološki šok koji je nastao susretom s drugačijom kulturom, trebale su mi godine dok sam se priviknuo mentalnom sklopu Austrijanaca. U inozemstvu si uvijek stranac i puno je teže probiti se do pozicije koja ti realno pripada po tvom znanju i iskustvu, to je normalni i očekivano. U Austriji je bilo lakše samo zato što u Beču ima puno ljudi s našeg životnog područja.

 

Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao dati svoj doprinos društvu kako bi bilo bolje neovisno od države? 

Država sa svojim javnim uslugama, predstavlja dio cjeline i ne treba je izolirati jer bez nje privatni sektor nema smisla, ali isto tako vrijedni i obrnuto – svi smo mi dio istog društva. Moramo se boriti za bolju državu, nikako ići u opću privatizaciju nečega što mora biti dostupno svima “besplatno”. Korona virus to najbolje pokazuje, privatno zdravstvo Amerike nas ne bi mazilo.  Ne smijemo ni zaboraviti ulogu sindikata, kao korektora društva i poslovanja, čiju ulogu isto treba bolje definirati i učiniti ih učinkovitijima. Trebalo bi konačno napraviti sindikat zaposlenika u privatnom sektoru, nešto što je u Austriji normalno, to bi dalo dodatni balans privatnom sektoru. 

Trebamo djelovati s državom, to su naši kolege i sugrađani kojima bi interes trebao biti isti. S druge strane, naša edukacija te fokus na profitabilnost i inovacije čini nas idealnim za testiranje novih tehnologija, pristupa i inovacija. Privatnici trebaju poštovati svoje djelatnike, osigurati im dugoročnu stabilnost i planiranje karijere. Mi smo dio globalnog tržišta gdje vrijede potpuno drugačija pravila igre. Vremena „ako ti nećeš ima tko hoće“ su odavno iza nas. Kratkoročna dobit nije najveći benefit, treba razmišljati dugoročno i ne cijediti ni zaposlenike ni klijente, jer su jedni i drugi naši partneri.

Vidim nas u sve tri sfere, sukladno strateškim ciljevima naše okoline i države u cjelini. Možemo puno bolje, ali ulazak u EU već nas je natjerao da budemo bolji – veća konkurencija te odlasci ljudi u inozemstvo su promijenili pravila igre. IT industrija je sada puno zdravija nego prije 10 godina, a puno bolja mogućnost izbora ljudi ju samo gura naprijed kako bi pružila još više – zaposlenicima i klijentima. Vidim nas kao pogonitelje promjena, a državu i sindikate kao korektore koji će omogućiti cijeloj zajednici život dostojan čovjeka.

 

Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia i što poduzimate Vi osobno?

MBA Croatia može puno pomoći. Član sam udruge praktički od prvog dana i smatram kako svoju osnovnu ideju – umrežavanje – udruga ispunjava odlično. Ovo je okupljanje umova iz raznih područja koji bi morali biti izvan isključivog osobnog interesa i koji bi djelovali upravo na temama spomenutim u prošlom pitanju – inovaciji i promjenama. Najveći izazov je u odmicanju od osobnih interesa te kako „zaboraviti“ dio onoga što smo naučili u školovanju te razmišljati o općem dobru. MBA Croatia se može i mora pozicionirati kao jedan od ključnih centara koji spaja moderni management, vrhunske pojedince i zajedničke ciljeve.

Potrebna je još veća popularizacija kako bi članovi udruge bili vodeća klasa Hrvatske i regije. Trebamo biti svojevrsni centar znanja, pri tome ne ciljam nužno samo na privatni sektor, MBA studiji mogu puno dati i državnom i javnom sektoru.

Osobno želim biti jedan od predvodnika oporavka od krize koja neminovno nastupa. Mogu pomoći znanjem IT-a kao vodeće struke današnjice, ali isto tako organizacijskim i managerskim vještinama. Kako sam jedan od najstarijih članova udruge, stavljam se na raspolaganje, ukoliko mogu pomoći. Također, godišnje držim predavanja, pišem članke i blogove. Fokus mi je dijeljenje znanja i povezivanje ljudi.

 

Koje benefite vidite da pruža MBA Croatia? Što bi posebno izdvojili? 

Odgovor je jednostavan – nova poznanstva. Sve drugo je javno dostupno – znanje, predavanja, knjige… Snagu udruge MBA Croatia čine članovi i njihova iskustva koja nisu javno dostupna. Udruga ispunjava tu prazninu, a u regiji ima jako malo ovakvih interesnih zajednica.

Nažalost kako sam dobar dio godine izvan Hrvatske ne mogu više dolaziti toliko na okupljanja, ali baš ta događanja čine bit MBA udruge. Okupljamo cijeli niz izuzetno kvalitetnih i iskusnih ljudi koji su otvoreni i spremni podijeliti svoja znanja i iskustva. Upravo to i je naša najveća moć – naši ljudi.

Ne smijemo zanemariti kako trenutna kriza i izolacija sve više ljude okreće udaljenoj komunikaciji, što je način rada koji osobno prakticiram godinama, ali pred ljude kojima je to novina stavlja dodatni pritisak, većinom psihološki. MBA Croatia može pomoći i na tom području.

 

Gdje vidite udrugu MBA Croatia za 5 godina?

Vidim ju kao značajnu polugu razvoja Hrvatske. Svatko od nas treba pomoći kako ne bi stagnirali – u suprotnome “pojesti” će nas vrijeme. 

Za kraj, želim zahvaliti MBA udruzi na ukazanoj prilici, te se nadam da ćemo svi zajedno stvarati bolju Hrvatsku u koju će se ljudi vraćati, a ne puniti autobuse za odlazak u inozemstvo.