Hrvoje Sagrak

 Iz javnog sektora u realni i iz realnog sektora u javni

Hrvoje Sagrak je primjer slučajnog poznanstva koje je otvorilo veliki potencijal u mnogim područjima. Uvijek zainteresiran upoznati nove ljude i razmjenjivati znanja, ako ga ne uspijete uhvatiti u udruzi MBA Croatia, sigurno ćete ga imati priliku upoznati na nekom od 1-na-1 druženja. Kroz sport je puno naučio, ali isto tako vidi velike mogućnosti za svakoga tko želi iz javnog sektora otići u realni sektor. Također, podržava sve koji žele znanje stečeno u realnom sektoru upotrijebiti u javnom sektoru kako bi vratili društvu.

Kako bi sebe opisali? 

Odlike koje bih mogao reći o samom sebi su – energičan, radoholičar, fokusiran, ambiciozan i društven. Generalno volim socijalnu interakciju s okolinom. Također, ciljno sam orijentiran odnosno volim zabijati zgoditke, volim sudjelovati u promjenama i vidjeti pozitivne promjene na svemu na čemu radim. Nije važno jesu li to implementacije rješenja i potom efekti kod korisnika ili su to promjene i poboljšanja unutar timova. Kroz cijeli život to mi je uvijek bio jak motivacijski faktor.

Privatno sam obiteljski čovjek i otac četvero djece. Sportski sam aktivan što je iznimno bitan dio mog života. Kroz sport sam naučio nekoliko stvari – Jako su bitni krajnji ciljevi, ali isto tako, nema uspjeha preko noći. Rezultate daje samo ustrajno ulaganje i upornost. Pored uspona i padova nakon kojih uvijek trebamo ustati još jači, kroz sport (prije veslanje, zadnjih godina triatlon) sam shvatio kako se mogu ispitivati vlastite granice. 

S druge strane, iako smatram kako mi je to vrlina, često sam možda i preveliki radoholičar. Tijekom godina, shvatio sam kako je vrijeme definitivno aspekt života koji ne možemo vratiti i izuzetno je teško balansirati privatni i poslovni život. Nije uvijek lako pomiriti poslovne izazove s privatnim životom i uvijek treba raditi na jednom lijepom omjeru privatnog i poslovnog života. 

 

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Bavio sam se različitim poslovima. Dio poslovnog razvoja su definirale i ratne godine kada sam se zaposlio u javnom sektoru u vanjskim poslovima. Proveo sam dva mandata u Njemačkoj i Kanadi kao voditelj konzulata kao odgovorna osoba za 15-ak ljudi. U hodu smo puno učili i mijenjali se jer nije bilo puno primjera za učiti u tim izazovnim vremenima. U jednom trenutku sam se odlučio zaokrenuti prema realnom sektoru jer sam htio napredovati i učiti nove stvari. Tako sam preko jednog posrednika u zapošljavanju dobio priliku, a nedugo zatim sam uspio doći u IT sektor zahvaljujući raznovrsnom radnom iskustvu. Fokus je već tada bio na poslovni razvoj i prodaju pri čemu sam nastojao imati holistički pristup, gledati širu sliku i to se pokazalo uspješnim. 

 

Zašto ste se odlučili na upisivanje MBA programa?  

Generalno, dugo vremena sam imao želju upisati MBA jer volim učiti nove stvari i vještine, te stjecati nova znanja, usavršavati se i ostvarivati osobni rast. Fakultet sam smatrao samo nekom osnovom, a smatram kako je svijet danas multipolaran i multidisciplinaran tako da je MBA došao kao prilika gdje sam se odazvao oglasu s pozivom za prijave za stipendiju. U selekcijskom postupku sam imao sreće pa sam dobio punu stipendiju. Prvi doticaj s MBA-om mi je bio u Švicarskoj u sklopu dana otvorenih vrata na IMD-u gdje sam sa svojim „buddy-em“ u nekoliko dana obišao cijeli kampus, a na kraju sam imao intervju u referadi gdje su radili procjenu potencijalnih kandidata. U tom trenutku, spletom životnih okolnosti nisam bio u mogućnosti upisati taj MBA program, iako je bio sjajan, vrhunski. No, kako to biva da Vam se neke stvari kad ih zaista želite i dogode, tako mi se nekoliko godina kasnije pružila prilika kandidirati za Cotrugli EMBA stipendiju, što sam i postigao i uspješno završio studij. 

U konačnici, danas u doba sve bržih i neočekivanih promjena, trebamo imati što više vještina kako bi mogli razumjeti okolinu oko sebe, odgovarati na izazove oko sebe, napredovati i razvijati se kako privatno tako i poslovno. Pogotovo ako želimo biti na vodećim pozicijama. Anglosaksonski model školovanja je okrenut više praksi što značajno pospješuje način razmišljanja mladih ljudi. Osim kroz iskustvo svojih kćeri imao sam i osobno priliku iskusiti studiranje na sveučilištu u Kanadi. Bilo je izuzetno izazovno, zanimljivo, ali sam puno i naučio. Dojmila me se i snaga sveučilišta gdje sam vidio kako je svakom profesoru iznimno bitno da budu jako dobro ocijenjeni od strane studenata jer im je to dio ključnih pokazatelja uspješnosti i razvoja karijere. 

 

Koja razlika je u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?

Iako neposredno nakon svršetka programa nisam bio na visokoj rukovodećoj poziciji u tvrtki, te sam tako mogao samo neka od znanja primijeniti i dograđivati, svakako vam takav program daje široki spektar, zapravo svojevrsnu osnovu kvalitetnog upravljačkog okvira. No, bitno je te osnove u praksi dalje usavršavati, učenje ne prestaje. 

 

Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak s 18 ili 25 godina?

Ne bih mijenjao nešto bitno. Ne žalim što sam počeo karijeru u javnom sektoru niti žalim što sam prešao u realni sektor. Stojim iza svih odluka.

 

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Bilo ih je više, ali izdvojio primjer iz realnog sektora. Kada se ugovara projekt i uspijete ga ugovoriti, ali tek naknadno shvatite kako možda niste dobro procijenili sve rizike. Murphy-jevi zakoni su tu s razlogom, a iz mojeg iskustva kaže – „Sve što može poći po zlu, poći će.“ Važno je biti spreman na takve situacije i brzo reagirati. Također, bitno je prilagoditi se novoj poslovnoj situaciji, sagledati širu sliku i odlučiti hoćemo li nastaviti s projektom ili ne. Projekt je bio izuzetno izazovan i rizičan, ali na kraju smo stekli veliku referencu gdje smo osim njihovog stekli i veliko povjerenje i kredibilitet konzultanata koji su sudjelovali na tom projektu. Ljudi koji su sudjelovali na tom projektu i danas mi otvaraju vrata i nose nove projekte gdje smo višestruko naplatili visoke rizike koje smo imali na prvom projektu.

Privatno bih izdvojio primjer iz sporta. Kako se bavim triatlonom, bio sam na Ironman-u u Austriji gdje sam se prilično namučio u vrlo teškim vremenskim uvjetima. Uz to, poklopilo se još nekoliko stvari i imao sam toplotni udar. U takvim situacijama izuzetno je bitno kakva je situacija u glavi, a kod mene se u tom trenutku dogodilo da sam instinktivno otišao u „safe mode“ jer sam primijetio kako ova situacija nije kao niti jedna prije. Tada sam usporio i počeo gledati kako mnogi drugi posustaju, ali odlučio sam kako nije opcija odustati kod trčanja, nego ostati pribran u glavi i završiti utrku, savladavajući kilometar po kilometar.

 

Kako su utjecale na vaš tim COVID-19 kriza i Ukrajinski rat? 

Promijenila je sve, promijenila je neke modele rada i otvorila je rat za nove talente. Kroz druge modele rada, poslodavci su morali početi razmišljati kako zadržati talente, nakon toga kako privući nove i prilagoditi se takvom okruženju. Prema dosadašnjem iskustvu efekti su dvostrani. Rad od kuće generalno nije povećao produktivnost, jer kao ljudi smo društvena bića i digitalne tehnologije ne mogu zamijeniti tu komponentu. Postoje iznimke, ali generalno govoreći vjerujem da je ipak produktivnost opala. 

Digitalna transformacija se ubrzala tijekom pandemije dok s druge strane još uvijek postoje izazovi radi generacijskog jaza koji nije lako pomiriti, pogotovo u javnom sektoru. Korištenje novih tehnologija od strane korisnika je otežana radi nedostatka kapaciteta i kompetencija, te niza izazova koji se paralelno javljaju.

 

Što činite kako bi se prilagodili novih tržišnim trendovima i skalirali poslovanje vaše tvrtke?

U pravilu analiziramo potencijal na tržištu i radimo na strateškim partnerstvima. Generalno govoreći, nužna je adaptabilnosti i u tom smislu strategija za skaliranje poslovanja je već na djelu.

 

Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države? 

Svatko treba raditi etično, po pravilima struke, legalno, ali najbitnije je da dižemo glas tamo gdje možemo i u okruženju gdje možemo. Svatko od nas treba krenuti djelovati od svog dvorišta. 

Imam dojam kako se u našem društvu kreira elitizam koji nije toliko povezan sa stvarnim životom što bi trebali pomiriti sa stvarnošću cijelog društva. Pitanje je radi li se o percepciji ili stvarnom elitizmu jer se na razlikuje način na koji se adresira navedena situacija. 

Dodatno, smatram kako je potreban puno veći angažman u politiku jer samo tako se može napraviti značajniji utjecaj na društvo. Tu govorim o ljudima s velikim iskustvom u realnom sektoru jer su jako dobro upoznati s ugovaranjem poslova, isporukom i naplatom odrađenog posla. 

 

Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia? 

Možda bi mogli organizirati više okruglih stolova gdje bi se uključivali i sudionici iz političkih krugova gdje bi se razmjenjivala znanja i prenosile sugestije. Možda su najbolji odabir državni tajnici koji su nositelji određenih projekata i dužnosti. 

 

Što bi savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?

Svaka mala iteracija ili novo poznanstvo, može biti životna prilika kasnije. Kritičko razmišljanje treba zadržati kroz cijelu karijeru isto kao i učenje. 

 

Koje benefite vidite da pruža MBA Croatia? 

Radi se o udruzi izuzetno kvalitetnih profesionalaca i drago mi je što sam dio takvog okruženja. Imam priliku razgovarati s ljudima sličnog „mindseta“, razmjenjivati ideje i konkretizirati promjene koje su potrebne u našem društvu. Neke od tema koji bi se mogle inicirati je pitanje reformi, izgradnje kompetencija i utjecati na akademske institucije koje svake godine na tržište rada šalju nove generacije mladih kadrova. Glavni razlog tome je što nismo velika nacija koja će zakonom brojeva postići napredak zakonom brojeva nego se trebamo istaknuti sa znanjem. Trebamo više lidera, a ne sljedbenika.

 

Koji doprinos mislite da možete dati kao profesionalac?

Smatram kako bih se više trebao aktivirati u udruzi MBA Croatia, ali trenutno nemam dovoljno vremena uz balans privatnog i poslovnog života koji nije lako održavati. U svakom slučaju, najviše bih mogao pomoći na temu digitalne transformacije jer u toj domeni sam najviše prisutan kada je riječ o javnim institucijama.