Arsen Šolić

Inspirira me razvoj ljudi, a ne tehnologije 

Sportaš širokih područja interesa kojeg je poslovni put vodio od košarkaškog kluba do vođenja poslovne škole, humanist, entuzijast s fokusom na ljude. Upoznajte našeg člana Arsena Šolića.

 

Kako bi sebe opisali? Tko ste vi?

U posljednjih dvije i pol godine rukovoditelj sam Algebrine MBA poslovne škole, zadužen za strateški pogled i razvoj postojećih i novih proizvoda, vođenje i koordiniranje svih poslovnih aktivnosti te sam odgovoran za rezultat ukupnog područja. Nalazim se na križištu poslovnog i akademskog svijeta, što mi je jako zanimljivo i uzbudljivo, daje mi smisao i jako se dobro osjećam u toj ulozi. Dobre poslovne i akademske prakse nastojimo prenijeti u poslovni svijet, učiti nove buduće lidere i povezati akademska istraživanja i metodologije, ne nužno iz našeg okruženja, s businessom i pojedincima. Sretan sam jer je edukacija nešto u što vjerujem, i sam volim učiti, i, kad podvučem crtu, osjećam se dobro, s utjecajem koji naše poslovanje ima na društvo.

Kompetitivno sam biće, od sporta, fokusiran na rezultat. Volim kad netko sumnja u mene jer mi to daje dodatni drive, volim ostvariti rezultat.  Ne volim davati prazna obećanja, uvijek nastojim realno procijeniti što mogu napraviti, u tom smislu nastojim biti objektivan u procjeni i nesretan sam ako nešto ne uspijem. Primarni cilj na poslu mi je ostvariti rezultat uz što bolje moguće ljudske odnose. Svoje neiskustvo osvijestiš tek kad završiš fakultet i počneš se baviti ljudima:  tu još učim, pogotovo u kontekstu posljednjih godina – pandemije, prelaska nastave online, potom povratka, pa sad nekakvog miksa online i uživo. 

U društvu sam onaj koji će uvijek sve razumjeti, neće se svrstavati, pokretač druženja, dobar slušač.

Volim planinariti, opušta me i sve vezano uz more – ronjenje, kupanje, jedriličarstvo, šetnja uz more; dodir s prirodom donosi mi balans, i naravno – obitelj i prijatelji. Zanima me mnogo toga – fizika, postanak svemira, geopolitika, povijest; strateški pristup mi je prirođen, stvari običavam stavljati u širi kontekst i sagledavati s više strana. Volim i muziku i film, ni da živim 55 života ne bih mogao poslušati i pogledati sve što bi htio.

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Prvo poslovno iskustvo stekao sam u Atlanticu, u KK Cedevita. Još kao klinac igrao sam košarku, a potom završio EFZG i dobio priliku raditi u klubu naslonjenom na ozbiljnu korporaciju. Velika želja mi je bila upoznati sport „ispod haube“, sve do najviše europske razine, baveći se poslovnom stranom sporta, marketingom, sponzorstvima, prodajom te organizacijom utakmica. Shvatio sam koliko smo mali u odnosu na one s kojima se natječemo i koliko su skromne naše mogućnosti za razvijanje sportskog businessa;  možeš uspjeti kao individualni sportaš ili trener, ali poslovna strana ima mnogo skromnije mogućnosti. U jednom trenutku sam osjetio da sam došao do vrhunca koji sam mogao ostvariti u tom poslu. 

Za sobom imam i jedan neuspjeli poslovni poduhvat vezan uz dostavu hrane i pića za jedrilice koji nije zaživio tako da bi mi mogao postati pravi  posao. Kako je sezona kratka, a ja sam uz redovni pokušavao pokrenuti i raditi taj dodatni  posao, izgubio se pomalo fokus i posao s dostavom je  morao preuzeti jedan od kolega.  Shvatio sam pritom da zapravo ne želim biti poduzetnik, vlasnik, jer u toj situaciji sve ovisi o tebi – prodaja, dostava, računi, svi poslovi u nizu, i da mi to ne odgovara u tom omjeru.  Odgovara mi raditi svoju domenu za nekoga. Svi govore o tom nekom sjajnom dijelu poduzetništva, a ja sam osvijestio i onu drugu stranu.  

Zašto ste se odlučili na upisivanje MBA programa i kakvu razliku vidite u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?

Na upis sam se odlučio  kad sam preuzeo to poslovno područje na Algebri. Dosta tema susreo sam već na fakultetu i pitao sam se što ću sad novo naučiti, ali shvatio sam da se dosta toga promijenilo od 2011. godine, samim time što sam tada imao manje iskustva i gledao stvari sasvim drugim očima. Pristup na Algebrinom MBA studiju je je američki, hands on, traži se interakcija, sudjelovanje, proučavaju se  aktualni svjetski primjeri. Svaki predmet slušao sam iz kuta MBA poslovnog područja unutar Algebre, koje sam provlačio kroz projektni i strateški management, management inovacija, slagao sliku o tome što raditi. Program daje odličnu ekonomsku podlogu, a obrađuju se i teme digitalne transformacije, kreativnog razmišljanja, vođenja i upravljanja ljudima – kako voditi sebe i tim, kako se uklopiti u stil vođenja u cijeloj organizaciji. Moja generacija sastojala se od kolega raznih profila – inženjera, politologa, pravnika i drugih struka s kojima se nisam često ranije susretao. Imao sam priliku učiti o stvarima u kojima su oni eksperti, što mi je pomoglo usmjeriti i poslovnu školu u definiranom poslovnom smjeru i bolje razumjeti svoje kolege i njihove situacije i potrebe. Najljepše je kad slušaš predavača ili kolegu i shvaćaš što njegovo znanje znači za tebe i tvoj  business. Uz to, networking, a i druženje. 

Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak sa 18 ili 25 godina?

Siguran sam da bih otišao studirati van Zagreba; možda bih čak i upisao nešto drugo. Mislim    da  odlazak na studij van mjesta stanovanja ubrzava osamostaljivanje, odgovornost, i sviđa mi se sloboda koja s tim dolazi. 

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Poslovno – usmjeriti dinamiku Algebrinog MBA studija kako bi počeo realizirati svoj potencijal. Četiri mjeseca nakon što sam došao, susreli smo se s pandemijom, sve je nekako bilo u zraku… meni novom još pogotovo. Što sam više upoznavao organizaciju i e-Leadership studij, to sam više vjerovao da je to dobar proizvod; a stvari koje su bile loše, nisu bile ključne. A upravo smo u toj godini imali najveći broj upisanih studenata. Naravno da je i do vanjskih okolnosti, i do sreće, ali znam da sam i ja donio vrijednost timu tako što sam osvijestio što imamo – predanost, volju, puno komunikacije i unutar tima i unutar Algebre. Mi smo organizacija koja uči.

Privatno – smrt majke, to mi je privatno najteže palo, pogotovo što me sama odgajala pa sam zaista bio jako vezan za nju. Pomogli su mi u tom periodu cura i prijatelji. 

Na koji način smatrate da bismo kao Udruga ili individualci mogli učiniti ovo društvo boljim? Mislite li da ste/ smo uspješni u tome? 

Potrebno je da ljudi shvate da se kroz poslovnu karijeru izražavaju i imaju utjecaj na društvo i tu je uloga MBA Croatia na dobrom tragu. Karijera nije ono po čemu će nas netko pamtiti i ne treba biti jedina stvar u našem životu.   MBA studenti  žele unaprijediti sebe i  žele dignuti  standarde u poslovanju i to ima utjecaja. Utječe to na to kako  se odnosimo sami prema sebi, prema poslu, kolegama, timu, klijentima…na našu  etičnost, osviještenost, spremnost na dijeljenje svojih znanja i iskustava. Udruga MBA Croatia svojim članovima  daje priliku da to i osvijeste. Ne treba pritom sve gledati iz velike perspektive, jednostavno sve što radimo treba raditi kako bi pomaknuli zajednicu  na bolje. 

Primjerice, podizanje kompetencija je nešto što Algebru i mene čini važnim kotačićem ove zajednice. Tu negdje vidim i ulogu  svih poslovnih škola i Udruge MBA Croatia. 

Što biste savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?

Mladima bih savjetovao da što prije krenu na praksu ili volontiranje tijekom fakulteta, kako bi iskusili što znači raditi i što prije povezali znanja  s fakulteta sa stvarnim svijetom. Savjetovao bih im da budu svjesni svog potencijala, ali isto tako i da moraju proći neki period učenja. Većina ih ne može preskakati stepenice. Savjetovao bih im i da  ne razmišljaju samo o onome što im treba pripadati, nego i o tome  što će  oni  dati.  I da uz sve izazove i probleme u društvu, fokus na rezultat, i na sve dobrobiti globalizacije i tehnologije, ostanu fokusirani na ljude. 

Jako me zanima pitanje  četvrte industrijske revolucije i što nas čeka kad tehnološki dođemo do `kraja`. Konkretno, kako da  ne budemo toliko fokusirani na tehnologije kao na cilj, nego kao na  alat kojim ćemo stvoriti  bolje društvo. Volim film Dina koji prikazuje civilizaciju budućnosti koja je prevladala izazove četvrte, a možda i pete  industrijske revolucije, i koja tehnologiju i dalje koristi u samo jednom aspektu i to zato što se naša svijest, duša, energija ne mogu  digitalizirati. Super je tehnologija i možemo joj se diviti, ali ona je samo alat, a ne cilj. Trenutno smo malo izgubljeni i fascinirani tehnologijom i time što nam ona sve nudi dok su neke nove paradigme u pogledu toga što je humano tek u petom planu. 

Što biste izdvojili iz onoga što pruža udruga MBA Croatia? 

Živa okupljanja, zanimljive govornike, informacije o novostima i trendovima, osjećaj pripadnosti Alumni zajednici, networking i razmjenu iskustava. Udrugu vidim i kao konektora poslovnih škola u Hrvatskoj i u regiji i volio bih da se počne više baviti i izazovima koji su zajednički svim poslovnim školama u regiji, što i nisu nužno najljepše teme. 

Što čitate, tko su Vam uzori?

Trenutno čitam Richarda Thallera, Nerazumno ponašanje koja govori o psihologiji odlučivanja i bihevioralnoj ekononomiji.  Prije toga čitao sam Dinu i Mesiju Dine.  Volim znanstveno-fantastične filmove poput Matrixa, Gospodara prstenova… nama muškarcima sviđa se ta ideja Nea i Muad`Diba koji moraju ispuniti neku misiju i `spasiti` svijet. Dina je iznimno zanimljivo ispričana priča, njezin autor Franz Herbert bio je osobenjak i cijelog sebe unio u te knjige. Proučavao je filozofiju, religiju, povijest, razradio ljudske odnose, obitelji, rase, kontekst sila koje definiraju stvarnost, cehove, moćne obitelji. Sama intriga je zanimljiva, ali i poruka iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća još uvijek je aktualna – priča o klimatskim promjenama. Puno segmenata. Pisac je izmislio svijet ni iz čega, divim se takvoj kreativnosti i maštovitosti.

A uzori su mi ljudi koji imaju ono što mi se čini da bih i ja volio, a trenutno nemam;  neprestani izvor energije, koji i kad dosegnu neki visoki nivo u svojoj profesiji, i dalje „grizu“. Fasciniraju me ljudi poput Tesle koji nam je svima omogućio svjetlost – jedan od najjačih i najdugovječnijih utjecaja na naše živote.