Ante Grbeša

Ne treba biti veći katolik od pape

Ante Grbeša danas je prva osoba Flixbus CEE South regije, ali tijekom karijere vrlo često je počinjao od početka, čak i u tvrtkama gdje je radio duže vrijeme. Nije mu žao što se na određeni način prebacivao iz jednog projekta u drugi, jer je tako stekao veliko znanje kako u kratkom vremenskom roku prepoznati ključne čimbenike uspjeha i elemente pomoću kojih je postavljao ispravnu strategiju i taktiku koja će donijeti dugoročni uspjeh. Smatra kako je to njegova ključna kompetencija, ali više o Anti donosimo u našem razgovoru.

 

Kako bi se opisali kao osobu? 

Naizgled sam vrlo mirna osoba koja je iznimno kompetitivna i koja uvijek pokušava pobijediti u svemu pa čak iako to bio i „hakl“ na košarci. Fokusiran sam i uporan, a drugoj strani je najbolje odustati jer ću realizirati ono što sam naumio. Kolerik sam s maskom mirnoće.

Ljudi me percipiraju kao smirenu osobu, ali sam jako emotivan i emotivno proživljavam sve što se događa oko mene. Isto dovoljno sam racionalan kako bih te svoje emocije stavio u svrhu ostvarenja cilja.

 

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Dugo vremena mi je trebalo prije nego što sam prepoznao jedan bitan detalj za moj profesionalni razvoj. Prvim poslom sam dobio projekt koji je bio na vrlo niskoj razini i cijela karijera mi se vrtjela oko preuzimanja projekata s određenim izazovima.Ili je novi projekt ili neki poslovni segment koji nije funkcionirao na način kako se to očekivalo. Shvatio sam kako sam na neki način kontinuirano u fazi gdje moram primjenjivati postulate upravljanja promjenama pa sam se počeo više interesirati i izučavati taj segment kako bih povećao svoju efikasnost. Kroz karijeru je stalno postojao neki projekt koji bih preuzeo, podigao na određenu razinu i najčešće prepustio nekom drugom u trenutku kada je trebalo „pobrati vrhnje“.

Dobio sam priliku da sam sebe razvijam u pogledu pojedinog poslovnog segmenta i u pogledu rada s ljudima u smislu stavljanja ljudskog potencijala u funkciju cilja.

Značajan utjecaj na mene je imao moj direktor u ranoj fazi moje karijere, koji mi je bio mentor i coach u punom smislu te riječi. Davao mi je puno slobode, ali je bio tu kako bi me usmjeravao i davao savjete. Bio mi je podrška i u trenutcima kada sam bio u krivu. Vodio me iz pozicije krivog razmišljanja prema pravom rješenju bez da mi je ponudio samo rješenje. Upravo tim mentorskim stavom puno je utjecao na mene i na cijeli niz kolega s kojima sam radio.

Prilično me izgradilo i to što sam živio i radio u međunarodnom okruženju.  Ušao sam u poslovni segment koji je načelno isti na Hrvatskom i Mađarskom tržištu. No, opet svako tržište je imalo svoj mentalitet i zakonitosti radi čega sam na neki način uvijek morao biti na vrhovima prstiju i nisam se mogao opustiti. To je zapravo odgovaralo mojem senzibilitetu gdje kontinuirano tražim nove izazove i ne prepuštam se starim rezultatima i ležanju na lovorikama.

Kada pogledam unatrag, imam 25 godina radnog staža, a od toga sam 23 na menadžerskim pozicijama u razno raznim segmentima – B2B, retail i marketing.  Iako sam u zadnje dvije godine u potpuno drugoj industriji – autobusnom prijevozu putnika – interesantno je da sam, uz određenu prilagodbu, mogao primijeniti puno stečenog iskustva iz segmenta trgovine. 

 

Što Vas je nagnalo na promjenu posla?

Spletom okolnosti sam počeo raditi u Studio Moderni. Headhunting agencija mi isprva nije htjela reći tko je zainteresiran za mene radi čega sam rekao kako ne želim doći na razgovor. Kada sam saznao da se radi o Top Shopu, prva pomisao mi je bila kako me TV prodaja ne zanima, ali sam se na kraju ipak odlučio doći na razgovor. Intervju za posao se vrlo brzo pretvorio u razgovor koji je sličio na „zaljubljeni par“ koji si međusobno završavaju rečenice. Jako brzo sam se razumio s ljudima s druge strane i to je bila tvrtka u kojoj sam uživao raditi. Studio Moderna ima jako poticajnu kompanijsku kulturu u smislu osobnog razvoja i prepoznavanja talenata unutar tvrtke koji mogu doprinijeti razvoju tvrtke i kolega. Osobno sam tamo napredovao i radio u nacionalnom okruženju, internacionalnom okruženju i na neki način sam izgradio sebe, ali i kolege oko sebe. Otišao sam teška srca s ciljem vratiti se u Hrvatsku iz Mađarske jer sam osjećao kako ću s ostankom u inozemstvu sve više gubiti kontakt s Hrvatskom u smislu poslovnog svijeta. Ljudi se mijenjaju, dolaze i odlaze, s vremenom nestaje kontakt jer više nije intenzivan kao što je bio prije. U tom trenutku nije bilo puno opcija za Hrvatsku i sasvim slučajno u jednom razgovoru o poslovnoj suradnji se pojavila opcija za Flixbus u Hrvatskoj. Osim što mi se svidjela priča Flixbusa, u razgovoru sam prepoznao puno dodirnih točaka između Flixbusa i mog prethodnog iskustva. Naizgled neprimjenjivo, vidio sam priliku gdje iskustvo koje imam i znanja koja sam stekao mogu primijeniti u novoj industriji što je ujedno značilo i da se vraćam u Hrvatsku.

 

Koja je Vaša povijest s MBA programom?  

Elektromaterijal je bio spreman platiti MBA program jednom kolegi i meni. To je bio jedan od trenutaka kada smo blago rečeno bili mladi, naivni i odbili smo otići jer smo jer smo smatrali kako je tvrtka u specifičnoj poziciji gdje možemo puno više doprinijeti sa svojim angažmanom na poslu umjesto na educiranju. Ponudili su nam MBA program besplatno, bez obaveze odrade kako bi vratio tu investiciju tvrtki i smatrali smo kako je bolje ostati raditi 12 sati dnevno. Predsjednik uprave nam je pristupio s riječima kako je sve riješeno, a nas dvojica bez prethodnog dogovora odmah odbijamo s argumentacijom „Ove godine ne jer…“. Ranije sam završio General Management Program na IEDC poslovnoj školi Bled, a nakon toga nisam niti krenuo na pravi MBA program. Smatram kako mi je to bila velika pogreška u životu koju ne želim da itko drugi ponovi. Ovu priču često koristim kada objašnjavam ljudima kako ne treba biti veći katolik od pape nego treba iskoristiti ovakve prilike. Ne radi se o benefitu pojedincu nego i tvrtki kroz nove kontakte, znanja i promjenom načina razmišljanja. 

Kasnije nisam bio toliko naivan u Studio Moderni gdje sam prihvatio ponudu da pohađam  program za edukaciju u direktnom marketingu gdje su surađivali s jednim američkim udruženjem za direktni marketing i organizirali školovanje. 

 

Koja razlika je bila u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završenog General Management Programa na Bledu?

General Management Program imao je 5 modula gdje je svaki trajao 7-10 dana što je bila zapravo komprimirana verzija MBA-a sa završnim radom na kraju. Kada bi radili na fakultetu na način kako se radilo u programu General Management Programa i/ili MBA-a vjerujem kako bi puno više ljudi bilo zainteresirano završiti fakultet i onog trenutka kada bi počinjali raditi u tvrtkama bili bi spremniji i prizemniji sa svim segmentima pa tako i s vođenjem ljudi. Kod vođenja ljudi možda mi je više toga došlo kroz emocionalnu inteligenciju i senzibilitet gdje sam počeo prepoznavati već unaprijed sistematiziran pristup što mi je pomoglo ispravnije postupati u upravljanju s ljudima i pomoći im da sami prepoznaju prilike i postanu „vlasnici“ svojih projekata.

 

Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak s 18 ili 25 godina?

Puno toga. Najvažnije je to što bih prvo prihvatio priliku da odem na MBA koji su mi nudili, a nakon toga bih prihvatio priliku koju sam imao dok sam bio u Elektromaterijalu i otisnuo se u međunarodne vode jer vidim koliko me to puno brže gradilo i donijelo puno više iskustva i znanja.

 

Koji vam je bio najveći izazov?   

Poslovnih je bilo cijelo vrijeme jer sam kontinuirano preuzimao nove projekte sa svojim specifičnim komplikacijama. Možda bih posebno istaknuo Mađarsku gdje je trebalo napraviti dosta veliki zaokret u okruženju koje je mentalitetom drugačije i jezična barijera koja je postojala. Tvrtka koju sam preuzeo je značajno narasla i postala izuzetno profitabilna jer sam uspio promijeniti mindset tima.

Također, imam primjer tvrtke koju ne funkcionira, ali nije u stečaju. Blokirana je, u minusima je, ali vlasnik svejedno uspijeva izvući nekakvu robu koju povlačim od njega koja nema veze s mojim osnovnim poslovanjem, a ja tražim gdje mogu dalje plasirati tu robu – auto, stočno brašno, ventilatore… Uspio sam naplatiti  cjelokupan dug i kamate, te prodati robu dalje s nekom tranzitnom maržom. Sjećam se, sjedimo na sastanku, direktor dužničke tvrtke provocira i samo čeka hoće li nas izbaciti iz takta kako bi došao u priliku izbaciti nas iz ureda „radi ponašanja“ i ne platiti nam ništa. Kasnije se vozimo doma i komentiramo što napraviti, kako naplatiti dug ako uopće možemo. Krenemo naplaćivati dug po malo koliko možemo i  sve uspješno naplatimo nakon nekih 10 mjeseci „znojenja“ i muke. 

 

Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države? 

Promjena uvijek počinje od pojedinca. Svatko od nas u segmentu gdje radimo mora biti pravi profesionalac i utjecati pozitivno unutar industrije u kojoj djeluje. Trebamo se razvijati kako bi stvorili lančanu reakciju i doveli do promjene u sistemu, u društvu.

Skloni smo podcjenjivati sami sebe kao gospodarstvo, poduzetnike i radnike. Smatram kako smo izuzetni i vučemo naše gospodarstvo naprijed bez obzira na to što smo u ovom trenu na nezahvalnom mjestu po gospodarskoj razvijenosti u EU. Najveći izazov, ali i najveća prilika leži u našoj međusobnoj nepovezanosti kao gospodarstvenika. Trebamo se čvršće i operativnije povezati i jasno artikulirati interese prema svima sudionicima u gospodarstvu i društvu u cjelini, pa tako i prema državi. 

 

Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia? 

Može itekako zbog toga što nismo birokratizirani i pokazali smo tijekom mjera zbog virusa COVID-19 kako kroz predavanja i alate kao što je WhatsApp grupa potičemo povezivanje, izmjenu znanja, iskustva, kontakata, međusobnu podršku… Imamo mentalitet gdje smo iznimno povezani i rješavamo svakodnevne izazove nas kao pojedinaca zajedničkim snagama. Udrugu čine ljudi iz različitih segmenata i pozicija jer to čini svaki konkretan razgovor o konkretnoj temi operativnim i lakšim u puno većoj mjeri jer si možemo pomoći što smatram izuzetno bitnim. 

MBA Croatia udruga može biti „lobistički“ kanal prema državi, formalnim institucijama koje mogu utjecati na državu gdje se pravna ili fiskalna regulativa regulira kako bi se pomoglo gospodarstvu.

Moram priznati kako se želim više angažirati u aktivnostima udruge i svojim primjerom utjecati na druge da se pokrenu ili utjecati na pravac u kojem udruga ide kako bi postali važan igrač u segmentu ispravnog, pravilnog, gospodarski pametnog udruživanja i utjecaja. 

 

Što bi savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?

Prije nego se upuste u poduzetnički projekt dobro je upoznati kako tvrtke posluju i steći znanje i iskustvo u nekoj tvrtki. Tako stekneš kontakte, ali i procesnu logiku poslovanja koja mladim poduzetnicima bez prethodnog iskustva nedostaje – što ponekad usporava brz razvoj izuzetne ideje