Vlatka Šrajbek

Financijašica s ljudskim dodirom

Vlatka posljednjih sedam godina rukovodi financijama globalne inovativne farmaceutske kompanije, a svoj poslovni put započela je prije 25 godina, već nakon završene srednje škole, uglavnom vezano uz funkciju financija u regionalnim i globalnim kompanijama, uvijek blisko surađujući s businessom. Strastvena je oko razvoja, svojeg osobnog, ali i kolega, tima i sveukupnog poslovanja pa je tako i razvila i držala kolegama edukacije iz područja financija za nefinancijaše.

Kako bi sebe opisali? Tko je Vlatka?

Vrlo sam svestrana, različitih interesa. Vuče me priroda, planinarim, ponešto trčim kad se skupi dobra ekipa – ne više od 10 km. Plešem već 15 godina amaterski, različite stilove plesa, najduže sam se zadržala u jazz danceu, a zadnjih godina  plešem oko šipke. Šipka je zaista moćan alat za svaku ženu i toplo bih ga iz srca preporučila svakoj od nas. Bavim se i jogom, koja za mene nije samo vježbanje, nego i način života, nešto što me iznutra duboko transformiralo i još uvijek to čini. Otkad sam prošlo ljeto  pretrpjela frakturu stopala, otkrila sam i slikanje mandala. Otkad znam za sebe slikanje me intrigiralo, ali se nisam usudila. No u vrijeme pandemije učiteljica joge me pozvala na radionicu i tijekom jednog vikenda izradila sam sliku jedne mandale. Nastavila sam slikati i nakon toga, nabavila slikarski pribor, platna i akrilne boje i krenula. A profesionalno – već 25 godina radim u području financija. 

Koji su događaji definirali Vaš profesionalni put?

Već tijekom srednje škole počela raditi u supermarketu kako bih pomogla roditeljima. Otac mi je bio trgovac, voditelj poslovnih jedinica. Kao djevojčici dopustio mi je da mu „pomognem“ raditi inventure i kalkulacije, privlačio me njegov veliki digitron s papirom koji je izlazio van i to me zainteresiralo i odredilo. Zbog izraženog analitičkog duha, a možda i serije „Na tajnom zadatku“, željela sam studirati kriminalistiku, no odmah sam naišla na prepreku jer tada upis u srednju školu u Svetošimunskoj nisu primali djevojke. Upisala sam tako srednju gospodarsku školu u Varaždinu dok mi se ne iskristalizira što ću potom, a nakon tri godine pronašla sam školu u Zagrebu gdje sam završila četvrti razred. Nakon smrti oca zaključila sam da moj san o Policijskoj akademiji ipak nema smisla jer sam morala raditi i stoga nisam mogla studirati na fakultetu koji zahtijeva prisutnost na predavanjima. To me dovelo na izvanredni studij Ekonomije uz rad, gdje sam lovila predavanja koja sam mogla uloviti nakon posla i kad je bilo potrebno izabrati smjer, odabrala sam Financije, najteži smjer (tada sam još bila u modu da biram najteži put, smijeh 😊).

Radeći administrativne  poslove dobivala prilike odmah primijeniti na poslu ono što sam učila na fakultetu, a na fakultetu sam na usmenim ispitima mogla dati aktualne primjere iz života i svemu sam pristupala iskustveno, tako da mi se studiranje uz rad pokazalo vrlo komplementarnim. 

Radni vijek provodim   na vodećim funkcijama u financijama, baveći se analizom i strateškim planiranjem, poslovnim analizama i poboljšanjem profitabilnosti, transfernim cijenama, a moja znatiželjna i otvorena priroda uvijek je tražila da je ono što radim uključeno u biznis koji suportiram. Upravo kombinacija moje znatiželje i svestranosti čini me kompletnim profesionalcem i kolege mi znaju reći da nisam tipičan financijaš jer sam zainteresirana za širu sliku, interes korporacije, mojeg i drugih timova i usmjerena na to da moj rad podupire uspjeh firme. 

I danas težim za iskustvom, bilo kroz posao ili putovanja, jer me to oplemenjuje. Volim putovati i nakon tridesete otisnula sam se na putovanja sama, ne čekajući tko će mi se pridružiti. Od djetinjstva me vukla Južna Amerika, put kamo zahtijeva puno vremena i novca, za što nije lako naći suputnika. Iako sam se na put otisnula sama, nikad doista nisam bila sama jer se na takvim putovanjima uvijek nađu ljudi s istim interesima. Iako su to kratke situacije i bljeskovi u životu, toliko su intenzivne da se kroz njih s ljudima upoznaš i povežeš za čitav život. Planinarenje na Machu Pichu u četiri ujutro doista vas poveže. Odmalena sam imala strah visina, ali taj strah me nije spriječio da ga susretnem. Prvi puta sam se sama uspela na Eiffelov toranj; iako sam se bojala, kupila sam kartu i ušla u lift – i samo disala. Popela sam se potom i na vrh Huayna Picchu na poziv skupine koja se tamo spremala. Sam put prolazi kroz serpentine i ferate, a na samom vrhu je velika provalija uz koju je potrebno proći. Pred sobom sam ugledala ženu posve blijedu, jedva se držala od straha. A ja sam zamislila sam da sam na plaži, bez gledanja u provaliju prošla tim putem i došla na to nevjerojatno mjesto na vrhu s predivnim pogledom na ruševine i čitavu geometriju tog mjesta. Naučila sam i potvrdila sam da se strah nalazi samo u glavi i, ako mu dopustimo, može nas spriječiti da doživimo najljepše stvari u životu i najveće uspjehe. 

Što Vas je potaklo na upisivanje MBA programa?  

Znatiželja i potreba za konstantnim učenjem. Prije toga sam istraživala razne opcije, poput Vienna University koji je nudio stipendije za žene iz istočne EU, no zbog poslovnih obveza nisam mogla uklopiti dinamiku studiranja u Beču u svakodnevni život. Cotrugli EMBA omogućio mi je studiranje uz redovan posao, i pružio priliku za odličan regionalni networking, što ne bih mogla dobiti u Beču. 

Kakvu raziku vidite u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?

Cotrugli EMBA za mene je bio jedno transformativno putovanje. Krenula sam s očekivanjem da ću proširiti poslovno znanje i vidike, što se također događa, no teamwork zapravo proširuje i znanje i iskustvo. Kroz to se tranformiraš ti i tvoj pristup svemu. Ranije sam vodila više autokratski, a nakon škole moj stil je postao više kolaborativan. Paraleno s pohađanjem EMBA programa promijenila sam i firmu i posao i postala sam inkluzivan tip lidera; kolege su me često predlagale za leadership ambasadora, netipično za nekoga tko dolazi iz svijeta financija. Stigle su i Women in Leadership inicijative. Iako su financijaši obično excel tipovi, više vezani za analitiku i tablice, i iako je ta funkcija krucijalna za kormilarenje poslom, bitno je prepoznati da su sve funkcije ključne i da svi članovi kolektiva zajedno pomažu ostvariti rezultat, zajednički cilj.

Što biste promijenili da ste opet na početku karijere, ali s današnjim znanjem i iskustvom?

Bila bih hrabrija i odvažnija; iako ne bih rekla da to nisam bila, bila bih još hrabrija i još odvažnija. I prije bih se otisnula na samostalna putovanja svijetom i možda pokrenula vlastiti business. Također bih se hrabrije javljala na neke pozicije i ne bih toliko preispitivala udovoljavam li baš svakom zahtjevu, što je tipično za nas žene.

Što je bio Vaš najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Poslovno – situacija kad sam se zaposlila jednoj od najvećih globalnih kompanija koja se bavi facility managementom, kojoj su rezultati već neko vrijeme bili u padu. To je bio izazov na koji me nisu bili upozorili prilikom intervjua, no uspjela sam u tome naći izazov. Kad su trendovi duže vrijeme silazni, potrebno je vrijeme da se takav trend zaustavi i poslovanje stabilizira. Krenula sam s analizom svih ugovora redom, tražeći što nam sve generira prihod, fakturiramo li zaista sve što odradimo, odradimo li sve što ugovorimo, odradimo li manje ili više nego što je ugovoreno. Rezultate analize prikazala sam managementu kao temelj za odluku od čega odustati te sam postavila osnovne procese kako bismo osigurali prihode i profitabilnost te optimizirali svoje usluge. Uspjeli smo povećati naplatu potraživanja, bez mogućnosti korištenja vanjskih usluga, i to toliko da smo imali najveći doprinos u grupi. Sve svoje vještine koje sam stekla u životu kroz fakultet i iskustvo ovdje sam dobila priliku unaprijediti i rezultat je stigao – najveći promet kompanije ikad ostvaren na hrvatskom tržištu te dvoznamenkasti rast smatram svojim velikim uspjehom. Nakon toga sam promovirana u CFO-a za čitavu Adria regiju.

Privatno, kao i mnogima, izazov je bio napraviti mjesta za ostvarenje balansa u životu koji donosi zadovoljstvo na svim razinama. Biti zadovoljna i živjeti ispunjen život, za mene je kombinacija aktivnosti koje me izgrađuju kao osobu. To su daleka putovanja, planinarenje, prakticiranje yoge uključujući meditaciju, mindfulness, ples, slikanje, čitanje… kroz sve to ostvarujem se kao društvena i komunikativna osoba. 

Kako vidite da bismo mi kao individualci ili menadžeri mogli unaprijediti naše društvo, neovisno od države? Uspijevamo li u tome? 

Velika odgovornost nalazi se na svakome od nas pojedinačno. Svatko bi od nas trebao rasti i težiti tome da bude bolji čovjek, uspoređujući se sam sa sobom prije pet godina. Pitati se jesam li rastao, napredovao? Osobno se ne uspoređujem se drugima, svatko ima svoj put. Jer ako se uspoređujemo sami sa sobom, ima toliko prostora na dnevnoj razini… kako se odnosim prema kolegi susjedu, prolazniku koji nešto ispusti na cesti? Hoću li mu bez razmišljanja pomoći? Te male promjene odrazit će se i na zajednicu u kojoj živimo, kompaniju u kojoj radimo. Kada u gradu pada kiša, puno se trubi – iako svima pada kiša – no često smo fokusirani samo na ja, na svoje pravo. A ako svi mislimo da smo u pravu, nećemo se nikamo pomaknuti, ostat ćemo blokirani, kao i u prometu A svi želimo naprijed. Ego nas i gura i vuče naprijed, no potrebno nam je zadržati taj pozitivan aspekt ega, a ne onaj negativan, koji misli samo na sebe. Potrebna nam je poniznost. Kada se čovjek na taj način otvori ljudima i situacijama oko sebe, čuda su moguća. Kad pogledamo unatrag, u najvećim uspjesima uvijek su sudjelovali drugi ljudi. Trebamo pomagati ljudima oko sebe, činiti bez očekivanja naknade i davati bez očekivanja da dobijemo nešto zauzvrat. Često sam tako činila, a kada je meni zatrebalo, uvijek se našao netko da mi pomogne. Činiti nešto bez naknade i očekivanja nečega zauzvrat. Osobno držim besplatne satove joge, završila sam učiteljski tečaj, to je nešto što me oplemenjuje.

Što mislite, koliko na tom planu može pomoći MBA Croatia? 

MBA Croatia je stvarno jedna divna platforma kojoj sam se pridružila još 2015. godine. Odgovara mojoj znatiželji i svestranosti, stalno traži nova znanja i izazove. Okuplja čudo različitih ljudi i osobnosti, profesionalaca spremnih dijeliti svoje znanje i iskustvo. Samo neka nastavi tako i dalje raditi i neka se što više ljudi uključi jer je to zaista jedna jako pozitivna platforma.

Što biste savjetovali kolegama menadžerima, poduzetnicima i mladim nadama?

Da vode iz srca više nego iz glave. Jer kad je čovjek u skladu sam sa sobom, kad ima svoj unutarnji mir, najviše i najbolje od sebe može dati. Mnogo je leadership i personal development treninga dostupno i to treba koristiti, da bismo se više osvijestili A pored toga treba naći i svoj uzor, nekoga u koga ćeš se ugledati, čijim se vrlinama i vještinama diviš. Jer ono što vidiš u drugome uvijek zrcali nešto što i sam imaš, ili za što imaš potencijal. Treba usvojiti vještine, manire koje će ti pomoći da se izgradiš u željenom smjeru. Kad si mlad ili bez iskusta u nekom području, najbolje je pronaći mentora koji će pomoći izgraditi put, jer mentori su ljudi koji su već prošli istim putem. Također treba, kad god je prilika, koristiti i coaching kao alat pomoći u razvoju. 

Meni je  uzor u ključnom razdoblju profesionalnog razvoja bio g. Jeff Gravenhorst koji je u kompaniji u kojoj sam radila bio prvo CFO pa potom CEO u vrijeme mojih ključnih godina razvoja kao leadera, kada sam dobila svoj tim ljudi pa potom postala CFO. On je bio financijaš, ali odražavao je sve te kvalitete koje sam i ja cijenila. Organizacija je bila plitka, tako da sam imala priliku pred njim osobno braniti sve budžete i strategije, znali smo se. A on je znao je svakog čovjeka u managementu  54 tržišta poimence,koji sutrenutni izazovi kojim se bavi; a opet se znalo tko je šef, imao je  autoritet  i vrijednost. Kad god bih ga srela, potaknuo bi  razgovor o mojem trenutnom izazovu i tako puno utjecao na mene i moju izgradnju financijaša koji ima „human touch“.  Zahvaljujući njemu, kultura u kompaniji je bila takva da se je jednako cijenilo i poštovalo svakog kolegu, radio li on posao kuhara, spremačice ili bio član managementa. 

Koju korist Vama donosi MBA Croatia? Što bi posebno izdvojili? 

Mogućnost networkinga, kontinuirano cjeloživotno učenje, razne predavače iz različitih industrija i područja. Dolaskom na predavanja zaista imaš priliku upoznati širok spektar ljudi, pa i svoje potencijalne kupce, poslovne partnere, dobavljače. Čudesan spektar profesionalaca. 

Gdje vidite udrugu MBA Croatia za 5 godina?

S obzirom da okuplja zaista kremu intelektualnu i poslovnog svijeta, skup ljudi koji su završili visoki stupanj obrazovanja – ne nužno MBA studij, da ima veći utjecaj na ekonomiju i ovo društvo u cjelini. Da se mindset prisutan u udruzi proširi, a udruga zaista ima tu mogućnost jer okuplja najbolje profesionalce.

Koji doprinos mislite da vi osobno možete dati?

Trebala bih se više angažirati i povezati, tu mogu i moram biti puno bolja. Često me zaokupljao redovni posao, skloni smo zatvoriti se u svoju svakodnevnicu i postane teško izaći iz nje. Nedavno me je zaustavio lom stopala, resetirao me, vratio na početne postavke; sve se zaustavilo u jednoj sekundi i prisililo me da malo drugačije posložim prioritete.