Fran Mikuličić

Walk the talk

Dobio je nadimak iz milja Franjo Asiški, osoba koja ruši tabue, humanitarac, umjetnik i još puno toga je naš član Fran Mikuličić.

 

Kako bi sebe opisali?

Ne smatram se samo poduzetnikom, smatram se više konzultantom “iscjeliteljem” i pomagačem ljudima. Zato mi nikada nije odgovarao američki mentalitet na MBA programu i često sam se osjećao izoliranim i drugačijim radi toga što sam veći fokus stavljao na ljude u odnosu na brzu i veliku zaradu. Najbolje bi bilo uzeti dvije do tri osobe oko mene da kažu više o meni, a oni uglavnom kažu kako sam stravstvena osoba, energičan, beskompromisan i autentičan, kako privatno tako i poslovno.

Što je Vaš pokretač u toj humanitarnoj komponenti?

Ne znam jel me više gura naprijed, u tom humanitarnom smislu, neka patologija ili neka plemenita misao i nadahnuće. U tu svrhu mogu raditi i 12 sati dnevno bez razmišljanja hoću li to naplatiti ili ne. Tako jednostavno funcioniram oduvijek. Čvrsto vjerujem u citat koji kaže da mjera čovjeka nije koliko je stvorio za sebe, već koliko je dao drugima.

 

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Kad sam bio mlad radio sam u dvije društveno-državne tvrtke. Kako mi je bilo strahovito dosadno, uzeo sam prvu knjigu koja mi je došla pod ruku i igrom slučaja to je bila neka loša knjiga na engleskom o organizacijskom dizajnu. S obzirom da se nisam htio previše “luftati” za vrijeme radnog vremena počeo sam čitati i nakon još pročitanih knjiga shvatio sam kako se želim baviti organizacijskim dizajnom. Upravo u te dvije tvrtke u kojima sam radio, shvatio sam kako je organizacija živo biće i potrebno ju je stalno dizajnirati/redizajnirati. Prekretnica u mom životu je bio moj odlazak u Ameriku na MBA, gdje sam se na Vanderbiltu specijalizirao za organizacijski dizajn i HR. Znao sam kako ću se vratiti u Hrvatsku jer sam htio pomoći Hrvatskoj i ljudima koji žive u njoj. Prvih 6 mjeseci po povratku sam bio prebrz za ovo podneblje pa sam učio usporiti i prilagođavati se tempu, što činim i danas. Jednostavno sam,
kako bi kod nas rekli, “nabrijan”.

 

Zašto ste otišli u Ameriku na MBA?

Zato jer je razlika između američkih i europskih MBA programa bila kao usporedba Ferrarija i Fiće, a pogotovo jer tada nije postojalo ništa kvalitetno u regiji. Htio sam vidjeti koliko sam dobar i mogu li se boriti s elitom, a uvjerio sam se kako mogu ne samo nositi se, već i postizati odlične rezultate.

 

Što pokušavate postići sa svojim klijentima?

Očekujem od svojih klijenata da će “walk the talk” odnosno da budu dosljedni. Drugo što očekujem je da zaborave i prestanu koristiti uhodani način rada, već nauče biti otvoreni, učiti nove stvari i prilagode se promjenama na tržištu. Kada sam bio mlad imao sam ideju i viziju što moj klijent treba. To je bilo malo egoistično od mene bez obzira što je moja vizija za klijenta bila veća od onoga što su oni bili spremni učiniti za
sebe. Kasnije sam shvatio da ako paradajzu treba 4 mjeseca da proklija, ne znači da će on to napraviti u 4 dana samo zato jer ja to hoću. Danas sam malo promijenio pristup i nastojim izvući maksimalan potencijal svog klijenta, gurajući prema naprijed neuomorno, ali i poštujući njihov
tempo. Ponekad je potrebno i nekoliko mjeseci da se dogodi “AHA efekt” od strane mojih klijenata, ali kada se dogodi, promjena je nezaustavljiva.

 

Koji vaši programi/ projekti su vam najviše ostali u sjećanju?

U Puli sam osmislio i proveo “Akcelerator”- trening u trajanju od osam tjedana, pet do šest dana u tjednu, svaki dan osam sati nastave s 4 stvarna projekta i tamo sam testirao svoj koncept edukacije. Bilo je izuzetno intenzivno i dobio sam potvrdu da radim dobru stvar.
Nakon toga sam bio Key Expert na velikom EU projekt u Slavoniji u trajanju od 16 mjeseci, a provodili smo ga s najugroženijim skupinama (nezaposlenim mladima i ženama), što je bilo veliko otrežnjenje. Taj projekt jako je utjecao na mene jer smo tek tada vidjeli i shvatili kako
izgleda Hrvatska izvan Zagreba. To iskustvo me potaklo da postanem NLP trener, što sam onda i učinio. Sljedeći prijelomni trenutak je Orgrcraft, projekt koji sam s kolegom Matejom Sakomanom dovršio proteklih mjeseci. Znate kako to ide, jedan od onih projekata za koje znate da su
potpuni iskorak, jedinstveni su i sasvim svoji, ali nikako da si uzmete vrijeme za razviti ih i do kraja ih testirati. Zadnjih mjeseci uzeli smo si to vrijeme i razvili smo Orgcraft, proizvod koji ne postoji nigdje na svijetu.
Broj 1 smo u svijetu s proizvodom koji se bavi utjecajem “serious gaminga” na poslovnu edukaciju, treninge i “growth development”. Sva istraživanja ukazuju na to kako smo osmislili pravu stvar. Orgcraft je rezultat godina promišljanja i direktnog svakodnevnog rada s klijentima iz poslovnog svijeta. Proučavali smo praznine u tradicionalnim edukacijima, treninzima, radionicama, kako vlastitim tako i svim svjetskim, pročitali smo tone i tone istraživanja i stvorili jedinstveno “gaming/training” iskustvo kojim se znanja i vještine usvajaju brže, a što je još važnije, ostaju dugotrajno pohranjene. Po reakcijama koje nam pristižu sa svih strana, znamo kako smo stvorili vrhunski proizvod.

 

Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak sa 18 ili 25 godina?

Natjerao bih se da odem u inozemstvo na fakultet kako bih se maknuo od roditeljskog gnijezda i kako bih se što ranije osamostalio i to u vrlo konkurentnom okruženju.

 

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Ne osvrćem se na prošlost tako da su mi najveći izazovi uvijek trenutni izazovi. Sada mi je izazov osmisliti sustav licenci za Orgrcraft kako bi ga prodavali na svim kontinentima tvrtkama ili drugim trenerima. Izazov je osmisliti poslovni model i skalabilnost igre. Tijekom prošlosti imao sam klijenata koje je uprava već otpisala, a moj zadatak je bio pokušati
promijeniti to. Nakon što smo završili posao, događale su se potpune transformacije koje su rezultirale time da je ta osoba postala fenomenalna u svom poslu i ubrzo su toliko napredovali da su promijenili posao, i otišli na bolju poziciju. Nevezano uz moj utjecaj, samo od sebe su se
događale i promjene kod njihovih nadređenih gdje su shvatili kako je zapravo problem bio u njima. Privatno bih rekao kako mi je izazov to što u meni postoji pisac koji želi izaći van i znam kako je to moj sljedeći korak.

 

Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države? 

Cijelo društvo, uključujući državu, će se pomaknuti tek kada se kolektivna svijest pomakne. Svatko od nas treba biti vrlo “sebičan”, razvijati samog sebe i kao članovi udruge MBA Croatia, trebamo mentorirati druge kako bi bili uspješniji. Ljudi koji imaju mentalitet žrtve se trebaju riješiti tog načina razmišljanja ili ako to nisu u mogućnosti samostalno napraviti, netko treba s njima provoditi puno vremena kondicionirajući ih
dok se to ne promijeni.

 

Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia?

MBA Croatia mora postati udruga u kojoj članovi udruživanjem mozgova razvijaju sebe i stvaraju i nude rješenja za mnoge probleme koje danas muče našu domovinu. Na taj način svi zajedno dajemo i vraćamo zajednici ono najbolje što imamo: znanje i iskustvo različitih branši.

 

Što bi savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?

Što ranije ulažite u razvoj znanja i vještina, ne samo svojih već i zaposlenika, to je dugoročno
najisplativije ulaganje. I “Walk the talk”, ništa više i ništa manje.

 

Koje benefite vidite da pruža MBA Croatia?

Odlična stvar je što se u udruzi nalazi veliki skup mozgova. Ljudi koji su bez obzira na obrazovanje iznimno pametni, a koji dolaze iz različitih industrija ovog svijeta. Kada bi međusobno samo popili kavu, bez da se uopće sklopi nekakav posao, razmjena naših iskustava već je veliko bogatstvo. Pored podjele iskustva i umrežavanja veliki benefit je osobni rast koji nastaje druženjem s takvim profilom ljudi. Vjerujem kako će udruga izvući maksimum uz skup malih agilnih timova koji provode projekte, kako bi ostvarili cilj i svrhu udruge. Udruga ima nevjerojatan potencijal ne samo u povezivanju ljudi i profesionalaca istih ili sličnih interesa, već i u humarnitarnom djelovanju.