Vedran Sorić

If you don’t know what to do, say yes!

Prodajni entuzijast i ljubitelj automobila – ako ga pratite putem društvenih mreža, vjerojatno ste takav dojam stekli o članu udruge MBA Croatia, Vedranu Soriću. Ako ga još niste upoznali, ne nije strog kako se čini na prvu, ali isto tako neće dati da se njegova blagonaklonost iskorištava. Put koji je prošao, naučio ga je kako kontinuirano treba učiti i razvijati se, te kako treba riskirati ako želiš naučiti nešto novo i uspjeti.

Kako biste opisali? 

Prodajni entuzijast, ljubitelj automobila, motora i novih tehnologija. Samostalna sam osoba, kako privatno, tako i poslovno. Nakon 3 korporacije odlučio sam se na poduzetničke vode. Pored svih benefita i sigurnosti korporacije, shvatio sam kako to nije za mene. Mogu raditi za korporacije, mogu raditi kao savjetnik za korporacije, ali ne mogu raditi u korporaciji. Ne vidim se kao broj unutar korporacije i ne mogu se uklopiti u tuđe standarde.

Moja majka bi rekla kako sam radoholičar, supruga bi rekla radoholičar, kolege bi rekli kako sam nasmijani radoholičar. Kao izgovor da nisam, više mi ne pomaže niti činjenica da vozim motor jer sam i njime počeo poslovno putovati. 

Uglavnom se smijem i rijetko kada imam teške trenutke. Ako ih imam, to su neki osobni izazovi pa se maknem dok to ne riješim pa me ljudi zapravo ne mogu niti vidjeti takvoga. Nije da se skrivam, ali sam naučio svoje probleme rješavati sam sa sobom.  

Nepoznata djeca me se boje, ali i nepoznati ljudi općenito – valjda imam takav izraz lica jer novi ljudi mi kažu kako su mislili da sam strog. Tješim se da samo dominantno izgledam. 😊

 

Što je sve definiralo Vaš profesionalni put do danas?

Puno grešaka po putu koje sam, uz odmak, s osmjehom prihvatio. Konstantno učim i educiram se što je jedna od vrlina koje su mi korporacije usadile, dok danas moram sam sebe tjerati na redovito educiranje. Uglavnom, pogreške, učenje, ne ponavljanje pogrešaka, razvoj ljudskih osobina i puno sam radio na „soft skillovima“ koje, na kraju krajeva, danas podučavam. 

Također, početkom karijere očuh me nesvjesno naučio koliko je komunikacija s ljudima bitna. Naučio sam koliko je bitno biti u pravo vrijeme na pravom mjestu i kako to može bitnije od samog proizvoda ili usluge. Dodatno, tijekom mog rada kao turistički animator, moj mentor, a danas i prijatelj, me na početku užasno živcirao, ali me to zapravo gurnulo izvan moje komfor zone pa sam se otvorio, naučio pričati 3+1 jezik, vodio sam turnire, puno sam komunicirao s drugim ljudima i tu sam otkrio svoj puni potencijal. Kasnije u Auto Zubaku, Ivan Zubak mi je bio mentor od kojeg sam puno naučio, a u Lidlu sam uz puno muke učio o procesima i procesnom menadžmentu. Na kraju, prije poduzetničkih voda, kolega u Poljskoj mi je bio mentor koji mi je puno pomogao da budem ono što danas jesam. Danas kada sam ja mentor drugima shvaćam kako to nije jednosmjerni proces, već da iako si nekome mentor zapravo jako puno možeš i od te osobe naučiti. 

Dogodi se često u životu gdje na početku kada nekoga upoznaš ta osoba zna više od tebe, ali ti brzo napreduješ, prerasteš ih i preskočiš jer se dogodi da neki ostanu na istom mjestu. Zato je važno konstantno učiti i razvijati se. 

 

Zašto ste se odlučili na upisivanje MBA programa?  

Spletom okolnosti. Izlazak iz Lidla je na neki način probudio inat u meni i paralelno s time sam otvorio newsletter od Cotruglia. Zahvaljujući višku slobodnog vremena, popunio sam prijavu za stipendiju, rasturio sam pismeni, pozvali su me na usmeni i prošao sam kao jedan od 6 stipendista. U to vrijeme, bio sam bez posla tako da mi je tada i ta stipendija od 50% zvučala puno, ali kako kažu – „If you don’t know what to do, say yes.“

Tako sam i napravio, u tom trenutku sam dobio i novi posao. Iako se taj dio lijepo počeo slagati, s druge strane sam imao izuzetno velike troškove tako da sam se morao snalaziti kako bi to platio, ali sam na kraju i uspio. Zbog toga sam izuzetno ponosan. Bio sam ambasador svoje generacije, a „fun fact“ je da još uvijek, nakon 10 godina, držimo aktivnu grupu i redovito smo u kontaktu.

 

Da li vidiš razliku u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?

Da, ali ne na način na koji sam očekivao prije nego što sam krenuo na MBA. Bio sam uvjeren kako ću puno naučiti tijekom tog programa, ali kao i na svim edukacijama naučiti ćeš onoliko koliko sam odlučiš uzeti iz tih edukacija. Najviše bih rekao kako se promijenila moja širina percepcije i postalo mi je puno lakše pričati s kolegama iz drugih odjela. 

 

Što biste promijenili kada bi imali današnje znanje i novi početak s 18 ili 25 godina?

Ništa ne bih mijenjao iz razloga što se puno toga kasnije ne bi dogodilo. Ne bih imao sva ova iskustva i znanja koja imam danas. Ne bih došao do ovih zaključaka do kojih dolazim danas ili bih došao do njih nekim drugačijim putem. Vječno je pitanje – ako promijeniš nešto iz prošlosti, gdje bih bio danas? – Meni je sasvim ok gdje sam danas. 

 

Koji vam je bio najveći poslovni, a koji privatni izazov?   

Najveći izazov mi je trenutak kada dođem do zaključka kako je najbolje da s nekim prekinem suradnju. To je trenutak kada vrlo brzo prerežem sam sa sobom, ali dok to razriješim s drugom osobom, to može potrajati i teško mi je prekinuti tu suradnju. U tim situacijama mi najviše pomogne kada to stavim na papir jer emocije stavim po strani. Generalno bih rekao kako sam emocionalan tip, ali kada stvari zaguste, jako sam racionalan. 

S druge strane, kombinacija privatnog i poslovnog izazova je bio period života kada sam bio 6 mjeseci bez posla i kada smo skoro ostali bez stana. 

 

Kako su utjecale na vaš tim COVID-19 kriza i Ukrajinski rat? 

Moram priznati kako niti jedan događaj nije imao značajnog utjecaja na poslovanje Marelli-a (korporacija ZA koju radim, ne u U kojoj radim) niti mog poslovanja kao prodajnog konzultanta, trenera i coach-a. Pretpostavljam kako razlog može biti što radim u dvije poslovne niše na koje je cijela situacija povoljno utjecala. Kako su nastali problemi u proizvodnji novih automobila, tako je tržište polovnih automobila procvalo, a Marelli je u biznisu rezervnih dijelova i auto-servisne opreme. Isto tako, kao prodajni konzultant puno surađujem s IT tvrtkama iz regije koje također nisu previše osjetile niti jednu od navedenih kriza.

 

Na koji način smatrate da bi svatko od nas mogao učiniti ovo društvo boljim neovisno od države? 

Svatko se treba baviti svojim poslom, a ne petljati se u sve živo. Jedno je reći nešto iz područja u kojem si stručan, ali baš sve živo komentirati nema nikakvog smisla. Lijepo je imati mišljenje, no katkada ga nije loše i zadržati za sebe, zar ne? 

 

Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia? 

Smatram kako bi se svi članovi udruge trebali istaknuti više u javnosti, više istaknuti stručnost u svom području i koliko su voljni učiti nove stvari. Generalno, dobro je propitkivati, postavljati pitanja, ali ne treba nametati svoje mišljenje. Treba izbjeći miješanje osobnog mišljenja i stava u odnosu na činjenično stanje stvari i znanje neke osobe. 

Svako povezivanje ljudi na razini članova koje udruga okuplja je dobro. Jedna od najvećih vrijednosti koje udruga pruža je networking. Naravno, ima tu puno događanja, ali networking je po meni odličan.

 

Gdje vidite udrugu MBA Croatia za 5 godina?

Bilo bi lijepo kada bi imali prostor za sve članove kao što je npr. Business Club. 

 

Što bi savjetovali kolegama menadžerima/poduzetnicima i mladim nadama?

Jednom riječi – Pokušaj! 

 

Koji doprinos mislite da možete dati kao profesionalac?

Unutar udruge, uvijek ću se odazvati ako mi se na vrijeme najavi. Općenito, cilj mi je pozicionirati prodaju tamo gdje ona to i zaslužuje – kao respektabilna profesija. Radim na drugoj knjizi i prodajnoj akademiji pa ćemo uskoro vidjeti kamo će me to odvesti – zapravo veselim se vidjeti! 😊