Goran Marković

It takes to be a leader to tango

Goran Marković član je Udruge MBA Croatia već tri godine. Raznolikih interesa i talenata praćenih dobrim duhom i entuzijazmom lako ga možemo zamisliti jednako uspješnim na bilo kojem od puteva koje na dosadašnjim životnim križanjima nije izabrao. Barem ne još.

Gorane, kako bi se opisali? Tko ste vi?

Osoba sam koja ima jako veliko zanimanje za druge ljude. Zato posljednje četiri godine radim u prodaji – gdje je najvažnije imati iskren interes za drugog čovjeka. Od jeseni radim u Asseco SEE d.o.o. kao International Account Manager za tržišta Italije, Afrike i Bliskog istoka, gdje sam spojio interes za ljude, inovativnu tehnologiju i putovanja.

U redu, to je s poslovne strane. A da Vas sad netko baci u Afriku, bez diplome, tko biste onda bili? 

Onda bih svirao gitaru. I inače mislim da moja ljubav prema kreativnom dijelu u poslu i usmjerenost na nove marketinške i prodajne ideje vjerojatno dolazi iz moje umjetničke pozadine. Naime, dugo sam svirao gitaru, završio sam srednju glazbenu školu, no odlučio sam da klasična glazba ipak nije za mene, pa sam završio FER, usput svirajući u Beatles Cover Bandu. 

Danas aktivno plešem tango koji, osim kao ples, vidim i kao izuzetnu priliku za razvijanje vještine vođenja i preporučio bih ga svima koji se žele razvijati u tom smjeru. Tango zahtijeva introspekciju, hrabrost za full contact, osvještavanje samog sebe i partnerice kojoj je potrebno dati jasne i nedvosmislene impulse, brigu za nju i za okolinu – plesnu dvoranu punu drugih parova. Rast u vještini plesanja tanga kod mene je pozitivno utjecao na povećanje samosvjesnosti i samopouzdanja. Odličan je osjećaj kad uspiješ dobro plesati s partnericom. 

Kakav ste leader?

Fokusiran sam na cilj i pazim kako ćemo do njega doći. Nastojim ga postići konsenzusom, sklon sam članovima tima dati dosta slobode i pomoći im da nađu način da sami dođu do cilja, svoju ulogu vidim kao ulogu služenja timu. Ponekad se i sam iznenadim rješenjem kad suradnicima dam prostor, alate, vrijeme i autonomiju. 

Iznimno bitnom, a relativno rijetkom, smatram vještinu slušanja. Potrebno je dobro čuti i razumjeti potrebu klijenta te istovremeno znati na konceptualnoj razini koje informacije trebaju programerima i koje su njihove mogućnosti. Prodaja i marketing sljubljuju te dvije strane. 

Iako na prvi pogled izgleda da u Assecu prodajemo kompleksna softverska rješenja za banke, mi zapravo prodajemo povjerenje da će naša tvrtka riješiti problem koji banka ima ili ćemo postići neki zadani cilj. To povjerenje se manifestira kroz software, a svi znamo da je software, pogotovo prilikom procesa prodaje, neopipljiv proizvod. Zbog toga vjerujem kako je vještina slušanja i razumijevanja obje strane jako bitna kako bi rješenje na kraju ispunilo očekivanja klijenta.

Jednak pristup imam i na novim tržištima gdje je potrebno osmisliti novi model rada, budući da se radi o novim i nama dosad nepoznatim kulturama s drugačijim poslovnim običajima. I tu je bitno slušati i postavljati mnogo pitanja da bismo shvatili potrebu klijenta i željeni način rada, umjesto da mu nametnemo svoj uobičajeni poslovni model. Potencijalni klijent u Nigeriji možda ima posve drugačije potrebe očekivanja nego europski klijenti. 

Na kraju, uvijek je važno komunikaciju prilagoditi sugovorniku i imati vještinu da kompleksan  koncept ili projekt možemo objasniti na jednostavan način. 

Što je utjecalo na Vaš profesionalni put do danas?

Na trećoj godini  FER-a uključio sam se u rad studentske udruge BEST (Board of European Students of Technology) koja studentima omogućava kontakte s budućim poslodavcima i rada u međunarodnim timovima kroz organizaciju stručnih seminara i natjecanja. Tu sam shvatio da volim organizaciju i upravljanje te kreiranje projekata, ideja i događaja koji ranije nisu postojali. 

Na temelju angažmana u BEST-u, prof.dr.sc. Slavko Krajcar s FER-a preporučio me tvrtki MOBIS Solar d.o.o. i to je bila moja prva lekcija važnosti networtkinga. Mobis grupa je tražila zaposlenika tehničke struke, spremnog da razvija nešto novo, konkretno solarne elektrane. Bio prvi zaposlenik u uredu i počeo sam samostalno učiti sve otpočetka – kako projektirati, kako nabaviti opremu, postaviti web-stranicu, prodati sustav i čak izgraditi ga svojim rukama (smijeh). S vremenom je tim narastao na pet članova i pustili smo u promet tri solarne elektrane. No kako su u međuvremenu smanjeni državni poticaji za sufinanciranje solarnih elektrana, takvi su projekti u to vrijeme postali neisplativi. 

Kako sam se dobro snašao u toj ulozi, poslodavac me pozvao u Mobis Electronic servisni centar d.o.o., sa zadatkom organizacije i optimizacije procesa te sam ubrzo postao voditelj odjela servisa s 35 zaposlenika. 

Nakon nekog vremena osjetio sam potrebu za novim izazovom, shvativši da bi mi više odgovarao posao u prodaji te da bih želio raditi u IT industriji jer je to brza, inovativna i vrlo perspektivna branša. Sa svojim tadašnjim životopisom vjerojatno ne bih prošao niti jedan klasičan HR filter, no ponovno zahvaljujući networkingu pozvan sam na razgovor u Poslovnu inteligenciju d.o.o. i na kraju pobijedio na natječaju za posao. 

Nakon tri godine novi posao u kompaniji Asseco SEE d.o.o. našao me sam, nekako su se poklopile sve okolnosti i baš sam osjetio novu energiju i elan te odlučio prihvatiti ponudu koja je na neki način opet novi početak razvoja poslovanja na novim tržištima unutar velike Asseco korporativne obitelji.

Kako se u toj priči našao MBA studij, što Vas je potaklo na upis?  

Inače volim treninge i učenje novih vještina, a MBA studij završio je moj tadašnji direktor i mentor Ivica Lončar  kojeg izuzetno cijenim pa sam se i sam poželio upisati. 

Mislim da je MBA studij odličan izbor za srednje i male kompanije koje nemaju interno organiziranu tu vrstu treninga. 

Primjećujete li razliku u vođenju ljudi i poslovanja prije i nakon završene MBA poslovne škole?

Zahvaljujući timu od 35 ljudi koji sam vodio tijekom studija, imao sam sreću da sam naučeno mogao odmah isprobavati u praksi. Postao sam puno fleksibilniji, vjerujem ljudima i dajem im slobodu da putem mijenjajmo procese ako je to potrebno. Usudim se više, postao sam hrabriji i imam veće povjerenje za bolje i „luđe“ projekte; naučio sam da i projekte koji na početku možda i ne izgledaju ostvarivo, ako imamo dovoljno jaku viziju, možemo ostvariti.

MBA program dao mi je nove ideje, a mnogo sam dobio i upoznavanjem s ljudima i idejama iz drugih industrija.

Što biste promijenili kada biste s današnjim znanjem ponovno započinjali s 18 ili 25 godina?

Usudio bih se na još rizičnije poduhvate, možda bih otišao u inozemstvo ili se odlučio za bavljenje umjetnošću. Bio bih spremniji na hrabrije i rizičnije poteze u kompanijama u kojima sam radio. Pri odbiru fakulteta i zaposlenja bio sam pod jakim utjecajem okoline koja su me uvijek upućivala na „sigurnu“ opciju. Zato se sada sam nastojim potaknuti da kod svake odluke promotrim i neku njezinu rizičniju varijantu. Još nemam djecu ni obiteljske obveze pa si mogu to priuštiti (smijeh). 

Što su vam do sada bili najveći poslovni, a što privatni izazovi?   

Privatno, odluka o početku samostalnog života s cimerima u najmu s dvadeset i četiri godine, čim sam se zaposlio gdje je izazov bio objasniti roditeljima da tipična hrvatska priča o ostanku kod njih do ženidbe nije za mene (smijeh).

Poslovno, uz preuzimanje tima od trideset i pet ljudi u dobi od samo dvadeset i šest godina, sigurno bi to bilo i pokretanje start-up tima za proizvodnju solarnih elektrana.

Također, ulazak u svijet prodaje IT rješenja za GDPR kao jednu posve novu razinu svijesti ljudi bilo je vrlo izazovno. Ponosan sam da sam bio bitan dio priče razvoja Data Privacy Managera, proizvoda Poslovne inteligencije koji je jedini hrvatski software do sada uvršten u Forrester Wave.

Smatrate li da bismo kao menadžeri mogli učiniti ovo društvo boljim i ako da, kako? Mislite li da smo uspješni u tome? 

Mislim da se svatko od nas individualno, sa svojeg mjesta, mora pitati što ja mogu svaki dan stvoriti kao novu vrijednost, nešto što ranije nije postojalo, nešto što će nekome koristiti. Smatram da smo u IT industriji jako dobri u tome i zato mi je drago da sam njezin dio, a čini mi se da na drugim poljima možemo biti i bolji. Bilo u kreativnosti, bilo u poboljšanju poslovnih procesa, poboljšanja radnih uvjeta zaposlenicima, ili nešto drugo. Pomaka u odnosu na vrijeme kad sam tek počeo raditi ima i još imamo dosta prostora za poboljšanje. 

Prema Vašem mišljenju, koliko tu može pomoći MBA Croatia? Što poduzimate Vi osobno?

Udruga može puno, MBA studij mi je donio nova znanja i mrežu kontakata, a Udruga je odlična platforma da se ta mreža održava i širi i da nastavim upoznavati ljude s kojima mogu započeti nešto novo, a kroz stalne edukacije omogućiti i da mi um ostane u treningu.

Zadnjih nekoliko godina radim u IT kompanijama gdje kreiramo proizvode koji se uglavnom prodaju na stranim tržištima i samim time kreiramo novu vrijednost za Hrvatsku jer našu „pamet“ uspijevamo prodati u inozemstvu. 

Pored toga sam i predsjednik udruge Poza (naziv dolazi od pojmova posao – pomoć – zabava) gdje nas dvadesetak entuzijasta djelujemo humanitarno, ulažući svoj najvredniji resurs – vrijeme. Svakih mjesec dana imamo akcije u kojima, igramo društvene igre s umirovljenicima, izrađujemo blagdanske ukrase s djecom u bolnicama, šećemo pse, sadimo drveće, uglavnom, nastojimo činiti dobro za zajednicu. Dakle, ne doniramo isključivo novac, nego uvijek i rad, i na taj način izlazimo iz naših ureda i životne rutine. Direktno sudjelujemo u situacijama s ljudima u potrebi, izlazeći tako i iz naše uobičajene zone komfora. Preuzeo sam ulogu predsjednika želeći dati svoj doprinos unaprjeđenju rada udruge, a uživam u kreativnom procesu osmišljavanja novih akcija, u tome što zadatke određujemo timski i u osjećaju postignuća svaki puta kada zajedno uspijemo realizirati akciju.  

Što bi savjetovali kolegama menadžerima i mladim članovima Udruge?

Budi to što jesi. Ne budi ono što nisi. Postoji mnogo stilova vođenja, a svakome odgovara onaj koji mu je iskonski i intuitivan. Savjetovao bih put iskrenosti prema sebi i drugima. Pri tome se naravno i mi s vremenom mijenjamo, no bitno je biti iskren sam sa sobom i biti svjestan što si u tom trenutku. Nositi masku nikad nije dobro, to će rezultirati lošim rezultatom.

Kakvu korist u Vaš život donosi MBA Croatia? Što biste posebno izdvojili? 

Učlanio sam se jer se volim družiti se s ljudima i često sam kroz život bio član raznih udruga. Nakon završetka MBA programa nedostajalo mi je ono što je taj program nudio, a to je da svaki mjesec učim nešto novo i da se družim s raznovrsnim ljudima, a MBA C ispunjava tu moju potrebu. 

Kako vidite udrugu MBA Croatia za 5 godina?

Volio bih da Udruga bude svojevrsna baza znanja, nit vodilja i referentni centar dobrog managementa, da se unutar Udruge uvijek može posavjetovati o nekoj temi vezanoj uz management. To može ostati u okviru predavanja i edukacija koje Udruga i sada provodi, a mogu se i sustavno organizirati neki edukacijski moduli. 

Također se nadam što većem broju opuštenih druženja, možda i tematskih izleta koji će uključiti i predavanja, kako bismo kroz provedeno vrijeme zajedno ostvarili i poslovne sinergije. 

Koji doprinos mislite da u tome možete dati ponuditi Vi kao profesionalac?

Organizaciju društvenih događanja kako bismo pojačali društveni aspekt Udruge.